Page 191 - Rajneesh Osho - Knjiga o Egu
P. 191

Običan um uvijek prebacuje odgovornost na drugoga.
         Uvijek je onaj drugi odgovoran da vi patite. Vaša žena vas
       prisiljava da patite, vi patite zbog svoga muža, vaši su roditelji
       odgovorni za vašu patnju kao i vaša djeca, ili je odgovoran
       financijski sistem društva, kapitalizam, fašizam, prevladavajuća
       politička ideologija, socijalna struktura, ili je za to odgovorna
       sudbina, karma, Bog, samo ne vi. Ljudi imaju bezbroj načina
       kako da izbjegnu odgovornost. Ali onog trenutka kad kažete da je
       netko drugi odgovoran da patite, vi ne možete učiniti ništa da to
       promijenite.
       Sto   možete   učiniti?   Kad   se   društvo   mijenja   i   kad   se   javlja
       komunizam, kad društvo postane besklasno, svatko će biti sretan.
       Prije toga to nije moguće. Kako možete biti sretni u društvu koje
       je siromašno? Kako možete biti sretni u društvu kojim vlada
       kapitalizam? Kako možete biti sretni u birokratskom društvu?
       Kako možete biti sretni u društvu koje vam ne dopušta slobodu?
       Uvijek ponovno nailazite na isprike, samo da izbjegnete jednu
       jedinu oštroumnu primjedbu: "Ja sam odgovoran za sebe. Nitko
       nije   odgovoran   za   mene,   to   je   apsolutno   i   potpuno   moja
       odgovornost.   Štogod   jesam,   ja   sam   stvorio."   To   je   značenje
       aforizma Atisha: "Baci svu odgovornost na jednoga." A taj jedan
       ste vi. Kad se to učvrsti u vama: "Ja sam odgovoran za svoj život,
       za svu svoju patnju i bol, za sve što mi se događa - ja sam to tako
       odabrao. To su sjemenke koje sam ja posijao i sada ubirem žetvu.
       Ja sam odgovoran." Sve će drugo biti jednostavno kad to prirodno
       shvatite. Tada život počne teći novim smjerom, počne se kretati
       novom   dimenzijom,   a   ta   dimenzija   je   konverzija,   revolucija,
       promjena  - jer kad jednom saznam da sam odgovoran, ja također
       znam da nešto mogu odbaciti svakog časa, kad god to zaželim.
       Nitko me u tome ne može spriječiti.
       Može   li   vas   itko   spriječiti   da   odbacite   svoje   nevolje,   da   ne
       transformirate svoju nevolju u blaženstvo. Ne, čak i ako ste u
       tamnici okovani, zarobljeni, nitko ne može utamničiti vas. Vi
       morate uvijek ostati slobodni. Naravno, vaša je situacija vrlo
       ograničena, ali čak i u takvoj situaciji možete pjevati. Ili možete
       bespomoćno plakati, ili pjevati.  Čak i s lancima  na nogama,
       možete plesati. Tada će i zvuk lanaca biti melodija vaše pjesme.
                                     190
   186   187   188   189   190   191   192   193   194   195   196