Page 50 - Rajneesh Osho - Knjiga o Egu
P. 50

Ponovno   biste   pokušali   nešto   učiniti,   ponovno   nešto   postati.
               Najprije ste pokušavali učiniti nešto posebno, a sad pokušavate
               suprotno. Pokušavate... pokušavate se popraviti na ovaj ili onaj
               način, ali nikad ne prihvaćate sebe onakvima kakvi jeste.
               Evo moje poruke: prihvatite se onakvima kakvi jeste, jer vas
               takvima Bog prihvaća. Bog vas cijeni, a vi nikad još niste sebe
               poštovali. Budite beskrajno sretni da je Bog izabrao da postojite,
               da   jeste,   da   gledate   ovaj   svijet   i  slušate   njegovu   glazbu,   da
               gledate zvijezde, da gledate ljude, da volite i da ste voljeni  - što
               više želite? Radujte se, ponavljam vam - veselite se ovom svijetu!
               I u tom veselju sinut će vam odjednom poput munje da ste doista
               nešto izvanredno. Ali zapamtite - neće vam javiti ego da ste
               posebni, da ste drukčiji od svih drugih, Ne, u tom ćete trenutku
               znati da je svatko poseban. Običnost ne postoji.
               Dakle, evo kriterija: ako mislite da ste nešto posebno, da ste
               posebniji od onog muškarca ili one žene, tada niste još ništa
               shvatili. Tada je to još uvijek igra ega. Da ste posebni, ali bez
               uspoređivanja, da ste posebni ali ne uspoređujući  se s drugima,
               da ste posebni kakvi doista jeste.
               Jednom   su   pitali   nekoga   zen   učitelja   -   posjetio   ga   je   jedan
               profesor koji ga je upitao: "Zašto ja nisam poput vas? To je moja
               želja. Zašto nisam kao i vi? Zašto nisam mudrac kao i vi?"
               Učitelj   je   odgovorio:   "Čekajte,   sjedite   i   šutite.   Promatrajte.
               Promatrajte mene i promatrajte sebe. A kad svi odu, ako pitanje
               još uvijek ostane, odgovorit ću vam." I cijeli su dan ljudi dolazili
               i   odlazili.   Učenici   su   ispitivali,   a   profesor   je   postao   vrlo
               uznemiren - gubilo se vrijeme. A ovaj čovjek je rekao: "Kad svi
               odu..."
               Tada se spustila noć i nikog više nije bilo. A profesor je rekao:
               "Sada je zaista dosta. Čekao sam cijeli dan. Što je s mojim
               pitanjem?" Mjesec se podigao, bio je pun. A učitelj je pitao: "Zar
               još   niste   dobili   odgovor?"   Profesor   reče:   "Ništa   mi   niste
               odgovorili." Učitelj se nasmije: "Cijeli dan sam odgovarao na
               pitanja mnogih ljudi. Da ste pazili, razumjeli biste. Ali iziđimo!
               Pođimo u vrt, gdje sjaji pun Mjesec, a noć je prekrasna."
               Učitelj mu tada pokaže  čempres. Drvo je čempresa stajalo visoko
               dodirujući Mjesec. Mjesec je bio isprepleten s njegovim granama.
                                              49
   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55