Page 54 - Rajneesh Osho - Knjiga o Egu
P. 54

I   tako   dijete   počne   skupljati   informacije,   zatim   će   početi
               čitati...pojavit   će   se   nove   riječi.   U   ovom   društvu   šutnju   ne
               naplaćuju, a što više riječi artikulirate, više će vam platiti. Što su
               vode? Tko su vaši političari? Tko su vaši svećenici, teolozi,
               filozofi koncentrirani na jednu stvar? Oni vrlo jasno izgovaraju
               riječi, oni znaju kako ih upotrijebiti značajno, dajući im smisao,
               koristeći ih skladno, kako bi mogli impresionirati ljude.
               Vrlo   rijetko   se   razmišlja   o   tomu   da   cijelim   našim   društvom
               dominiraju verbalno sistematični ljudi. Oni možda ne znaju ništa,
               možda nisu ni mudri ni inteligentni. Ali jedno je sigurno. Oni
               znaju kako se igrati s riječima. To je igra koju su oni naučili. A
               ona se na svaki način isplati u odnosu na poštenje, novac i moć. I
               zato svatko to pokušava, a um se puni riječima, mnogim riječima.
               Svaki kompjutor možete upaliti i ugasiti, ali ne možete zaustaviti
               um. Ne postoji prekidač za um.
               Nema podataka o tomu da je Bog, dok je stvarao svijet i čovjeka,
               stvorio i prekidač za um da ga vi možete upaliti i ugasiti. Nema
               prekidača za um, zato on brblja od rođenja do smrti. Začudit ćete
               se da ljudi koji se razumiju u kompjutore i koji razumiju ljudski
               mozak, imaju vrlo čudne ideje. Izvadimo li mozak iz lubanje
               čovjeka i održavamo li ga živim mehaničkim načinom, on i dalje
               brblja na isti način. I tada kad je priključen na strojeve, on još
               uvijek sanja, još uvijek mašta, boji se, planira, nada se i pokušava
               biti ovo i ono. I uopće nije svjestan da sada ne može učiniti ništa.
               Čovjek na kojega je bio prikopčan više ne postoji.
               Taj mozak možete održati živim tisućama godina, prikopčanim
               na mehaničke aparate, on će i dalje maštati, brbljati neprekidno o
               istim stvarima jer još nismo sposobni naučiti ga nešto novo. Kad
               ga jednom naučimo novim stvarima, on će ponavljati nove stvari.
               U   znanstvenim   krugovima   prevladava   jedna   ideja.   Veliki   je
               gubitak da je čovjek poput Alberta Einsteina umro, a s njim i
               njegov mozak. Da smo mogli spasiti mozak, usaditi ga u nečije
               tijelo, on bi i dalje funkcionirao. Ne bi bilo važno je li Einstein
               živ   ili   nije,   mozak   bi  i   dalje   funkcionirao   i  mislio   o  teoriji
               relativnosti, o zvijezdama i teorijama.
               Postoji ideja da, kao što ljudi daruju svoju krv i oči prije nego što
               umru, počnu darovati i svoje mozgove kako bi se mogli očuvati.
                                              53
   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59