Page 54 - Rajneesh Osho - Knjiga o Egu
P. 54
I tako dijete počne skupljati informacije, zatim će početi
čitati...pojavit će se nove riječi. U ovom društvu šutnju ne
naplaćuju, a što više riječi artikulirate, više će vam platiti. Što su
vode? Tko su vaši političari? Tko su vaši svećenici, teolozi,
filozofi koncentrirani na jednu stvar? Oni vrlo jasno izgovaraju
riječi, oni znaju kako ih upotrijebiti značajno, dajući im smisao,
koristeći ih skladno, kako bi mogli impresionirati ljude.
Vrlo rijetko se razmišlja o tomu da cijelim našim društvom
dominiraju verbalno sistematični ljudi. Oni možda ne znaju ništa,
možda nisu ni mudri ni inteligentni. Ali jedno je sigurno. Oni
znaju kako se igrati s riječima. To je igra koju su oni naučili. A
ona se na svaki način isplati u odnosu na poštenje, novac i moć. I
zato svatko to pokušava, a um se puni riječima, mnogim riječima.
Svaki kompjutor možete upaliti i ugasiti, ali ne možete zaustaviti
um. Ne postoji prekidač za um.
Nema podataka o tomu da je Bog, dok je stvarao svijet i čovjeka,
stvorio i prekidač za um da ga vi možete upaliti i ugasiti. Nema
prekidača za um, zato on brblja od rođenja do smrti. Začudit ćete
se da ljudi koji se razumiju u kompjutore i koji razumiju ljudski
mozak, imaju vrlo čudne ideje. Izvadimo li mozak iz lubanje
čovjeka i održavamo li ga živim mehaničkim načinom, on i dalje
brblja na isti način. I tada kad je priključen na strojeve, on još
uvijek sanja, još uvijek mašta, boji se, planira, nada se i pokušava
biti ovo i ono. I uopće nije svjestan da sada ne može učiniti ništa.
Čovjek na kojega je bio prikopčan više ne postoji.
Taj mozak možete održati živim tisućama godina, prikopčanim
na mehaničke aparate, on će i dalje maštati, brbljati neprekidno o
istim stvarima jer još nismo sposobni naučiti ga nešto novo. Kad
ga jednom naučimo novim stvarima, on će ponavljati nove stvari.
U znanstvenim krugovima prevladava jedna ideja. Veliki je
gubitak da je čovjek poput Alberta Einsteina umro, a s njim i
njegov mozak. Da smo mogli spasiti mozak, usaditi ga u nečije
tijelo, on bi i dalje funkcionirao. Ne bi bilo važno je li Einstein
živ ili nije, mozak bi i dalje funkcionirao i mislio o teoriji
relativnosti, o zvijezdama i teorijama.
Postoji ideja da, kao što ljudi daruju svoju krv i oči prije nego što
umru, počnu darovati i svoje mozgove kako bi se mogli očuvati.
53