Page 133 - Anthony de Mello - Buđenje svijesti
P. 133

Anthony de Mello – Buđenje svijesti

     Krokodil  kaže:  »Stvarno  si  lukav.  U  trenutku
   kada ga oslobodim, on će mi pobjeći.«
     Zec  nastavi:  »Mislio  sam  da  si  pametniji.  Ako
   samo pokaže namjeru da pobjegne, ti ga u trenutku
   možeš ubiti samo jednim zamahom svoga repa.«
     »No,  dobro«,  pristane  on  i  oslobodi  dječaka.
   Kada  ga  je  ispustio  iz  usta,  zec  poviče  dječaku:
   »Bježi!« i dječak potrči te uspije nekako umaknuti.
   Zec  se  obrati  dječaku:  »Zar  ti  ne  voliš  meso
   krokodila? Ne misliš li da bi se ljudi u tvome selu
   radovali  dobrome  obroku?  Ako  malo  bolje
   pogledaš, ti nisi do kraja oslobodio krokodila; veći
   dio  tijela  još  je  uvijek  zapetljan  u  tu  mrežu.  Odi
   lijepo  u  selo,  pozovi  pomoć  i  priredite  gozbu  za
   cijelo selo.« Dječak je upravo to i učinio. Otišao je i
   dozvao  sve  muškarce  iz  svoga  sela.  Došli  su  sa
   sjekirama, bodežima i kopljima te ubili krokodila.
   Došao  je  i  dječakov  pas,  i  u  trenutku  kada  je
   ugledao  zeca,  potrči  za  njim  i  zgrabi  ga  za  vrat.
   Dječak je stigao prekasno i samo je mogao gledati
   zeca kako umire u raljama svoga psa. Jedino što je
   128   129   130   131   132   133   134   135   136   137   138