Page 137 - Anthony de Mello - Buđenje svijesti
P. 137

Anthony de Mello – Buđenje svijesti

   Možda kasnije.« Drugi ostaju u šutnji. Tajanstveno,
   neki  od  njih  pjevaju  pjesme.  Neki  jednostavno
   služe. Nikada ne znaš. Oni su zakon sami za sebe -
   znaju  točno  što  im  je  činiti.  »Uključite  se  svom
   svojom  snagom  u  životnu  bitku  i  zadržite  svoje
   srce u miru stopala Gospodnjih.«
     Zamislite  da  se  ne  osjećate  dobro,  prilično  ste
   neraspoloženi, a vozite se kroz prekrasan krajolik.
   Priroda je krasna, ali vama nije ni do čega i ništa od
   te  ljepote  ne  primjećujete.  Nakon  nekoliko  dana
   prolazite istim predjelom i kažete sami sebi: »Bože,
   kako  nisam  vidio  svu  tu  ljepotu.«  Sve  postaje
   prelijepo kada se vi promijenite. Ili, to vam je kao
   da  promatrate  drveće  i  planine  kroz  mokro,
   zamagljeno i prljavo staklo, i sve vam se čini mutno
   i  bezlično.  Imate  potrebu  izaći  van  i  promijeniti,
   nekako uljepšati to bezlično drveće i te zastrašujuće
   planine.  Pričekajte  malo,  možda  je  bolje  prvo
   pregledati  staklo.  Nakon  oluje,  kada  stane  kiša,
   zastanete i pogledate kroz prozor gotovo u čudu:
   »Kako je sve drukčije.« Isto tako vidimo i ljude oko
   132   133   134   135   136   137   138   139   140   141   142