Page 150 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 150
su oni savršeni par, to jest, da njihova kombinacija - s rezervacijom s obzirom na
osobitosti njihovog tipa čovjeka - odražava odnos između apsolutnog 'Ja' i 'Ti'
prije Stvaranja Svemira. To je slučaj onih bića poznatih u ezoteričnoj znanosti kao
polarna bića.
Vratit ćemo se kasnije na ovo važno pitanje, koje postaje stvarno pitanje
s početkom nove Ere. U kulturnim centrima u ciklusu Duha Svetoga, ljubav -
romanca - obilježje prethodnog Ciklusa - ustupit će mjesto jedinstvenoj ljubavi -
romanci polarnih bića, onih koji će biti pozvani da oblikuju društvo sutrašnjice.
Načelo Ravnoteže, posredstvom kojeg sve perturbacije i sve kretnje -
posebice u organskom životu, a naročito u njegovom ljudskom sektoru -
zahtijevaju i dobivaju kompenzaciju, čini se kao grub a ipak nepristran čuvar. Sa
Zakonom broja Sedam, on osigurava trajanje sveg postojanja prema zakonu.
Ljudska je mudrost bila svjesna ove činjenice od pamtivijeka. To je načelo Karme,
Nemesis kod Grka, Arhanđeo Uriel Kršćanke nebeske hijerarhije - prema Tradiciji
jedan od sedam Božjih Duhova, koji - jedini u Svemiru - se nikad ne mijenja. On
nadgleda vraćanje narušene ravnoteže na svakom stupnju kozmičke skale,
uključujući Mikro-Mikrokozmos.
Karmičko djelovanje se automatski pokreće. Uvijek bismo se trebali
prisjećati ovog automatskog odgovora, i računati na njega barem u našim
unaprijed smišljenim poduhvatima. Ovo nije lako, jer smo mi rijetko svjesni
perturbacija i učinaka koje naše djelovanje stvara. To je razlog zbog kojeg
karmičko djelovanje tako često premašuje granice predvidivog. Mi međutim
moramo ponoviti da Karma gubi svoj prijeteći aspekt za pravedne; njima donosi
samo radost. To je zbog toga što njihova djela nikad ne stvaraju perturbacije koje
krše generalne i lokalne kozmičke zakone. Pravedni ne padaju u zabludu (grešku),
dok obični ljudi, čak i djelujući u dobroj vjeri i vjerujući da djeluju ispravno,
počine pogreške. Oni počinju greškama koncepcije, koje su pravi izvor grijeha.
Grijeh u sebi ne sadrži bilo kakav element takozvane mistične prirode. U smislu
da je on greška, grijeh se može uništiti adekvatnom kompenzacijom. Tradicija
ukazuje na prethodnu izjavu kad kaže: 'Ne postoji neoprostivi grijeh osim grijeha
bez pokajanja.' 128 Možemo lako razumjeti pravo značenje ove maksime.
Pokajanje je iznad svega čin svjesnosti, koji rezultira u dobronamjernoj i
učinkovitoj kompenzaciji za pogrešku koja je učinjena. Ovo je teorija. U praksi to
nije tako jednostavno; to zahtijeva najiscrpnije proučavanje svakog slučaja.
Očigledno je lakše ne počiniti grijeh, radije nego ih tražiti i činiti kompenzacije
kasnije. Ako pokajanje, u točnom smislu koji je ovdje pridan toj riječi, ne dođe na
vrijeme, uravnotežujuće djelovanje karme automatski djeluje jače. Jednom kad
to počne, mi smo prinuđeni tome se podrediti pasivno.
Jednom kad je karmičko djelovanje pokrenuto automatski i djeluje
mehanički, ono kompenzira svaku perturbaciju na njenom vlastitom planu.
128 Dobrotoljublje, Sv. Izak Sirijan, 2./30. pouka.
148 |