Page 150 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 150

su oni savršeni par, to jest, da njihova kombinacija - s rezervacijom s obzirom na
               osobitosti  njihovog  tipa  čovjeka  -  odražava  odnos  između  apsolutnog  'Ja' i 'Ti'
               prije Stvaranja Svemira. To je slučaj onih bića poznatih u ezoteričnoj znanosti kao
               polarna bića.
                      Vratit ćemo se kasnije na ovo važno pitanje, koje postaje stvarno pitanje
               s  početkom  nove  Ere.  U  kulturnim  centrima  u  ciklusu  Duha  Svetoga,  ljubav  -
               romanca - obilježje prethodnog Ciklusa - ustupit će mjesto jedinstvenoj ljubavi -
               romanci polarnih bića, onih koji će biti pozvani da oblikuju društvo sutrašnjice.
                      Načelo  Ravnoteže,  posredstvom  kojeg  sve  perturbacije  i  sve  kretnje  -
               posebice  u  organskom  životu,  a  naročito  u  njegovom  ljudskom  sektoru  -
               zahtijevaju i dobivaju kompenzaciju, čini se kao grub a ipak nepristran čuvar. Sa
               Zakonom  broja  Sedam,  on  osigurava  trajanje  sveg  postojanja  prema  zakonu.
               Ljudska je mudrost bila svjesna ove činjenice od pamtivijeka. To je načelo Karme,
               Nemesis kod Grka, Arhanđeo Uriel Kršćanke nebeske hijerarhije - prema Tradiciji
               jedan od sedam Božjih Duhova, koji - jedini u Svemiru - se nikad ne mijenja. On
               nadgleda  vraćanje  narušene  ravnoteže  na  svakom  stupnju  kozmičke  skale,
               uključujući Mikro-Mikrokozmos.
                      Karmičko  djelovanje  se  automatski  pokreće.  Uvijek  bismo  se  trebali
               prisjećati  ovog  automatskog  odgovora,  i  računati  na  njega  barem  u  našim
               unaprijed  smišljenim  poduhvatima.  Ovo  nije  lako,  jer  smo  mi  rijetko  svjesni
               perturbacija  i  učinaka  koje  naše  djelovanje  stvara.  To  je  razlog  zbog  kojeg
               karmičko  djelovanje  tako  često  premašuje  granice  predvidivog.  Mi  međutim
               moramo ponoviti da Karma gubi svoj prijeteći aspekt za pravedne; njima donosi
               samo radost. To je zbog toga što njihova djela nikad ne stvaraju perturbacije koje
               krše generalne i lokalne kozmičke zakone. Pravedni ne padaju u zabludu (grešku),
               dok  obični  ljudi,  čak  i  djelujući  u  dobroj  vjeri  i  vjerujući  da  djeluju  ispravno,
               počine pogreške. Oni počinju greškama koncepcije, koje su pravi izvor grijeha.
               Grijeh u sebi ne sadrži bilo kakav element takozvane mistične prirode. U smislu
               da  je  on  greška,  grijeh  se  može  uništiti  adekvatnom  kompenzacijom.  Tradicija
               ukazuje na prethodnu izjavu kad kaže: 'Ne postoji neoprostivi grijeh osim grijeha
               bez  pokajanja.' 128   Možemo  lako  razumjeti  pravo  značenje  ove  maksime.
               Pokajanje  je  iznad  svega  čin  svjesnosti,  koji  rezultira  u  dobronamjernoj  i
               učinkovitoj kompenzaciji za pogrešku koja je učinjena. Ovo je teorija. U praksi to
               nije  tako  jednostavno;  to  zahtijeva  najiscrpnije  proučavanje  svakog  slučaja.
               Očigledno je lakše ne počiniti grijeh, radije nego ih tražiti i činiti kompenzacije
               kasnije. Ako pokajanje, u točnom smislu koji je ovdje pridan toj riječi, ne dođe na
               vrijeme, uravnotežujuće djelovanje karme automatski djeluje jače. Jednom kad
               to počne, mi smo prinuđeni tome se podrediti pasivno.
                      Jednom  kad  je  karmičko  djelovanje  pokrenuto  automatski  i  djeluje
               mehanički,  ono  kompenzira  svaku  perturbaciju  na  njenom  vlastitom  planu.


               128  Dobrotoljublje, Sv. Izak Sirijan, 2./30. pouka.

                                                 148 |
   145   146   147   148   149   150   151   152   153   154   155