Page 153 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 153
Ovaj zakon se lako može otkriti razmišljanjem na tu temu, ali nažalost,
politički vođe bilo kojeg režima misle jako malo o problemu, i to više instinktivno
nego putem strogog rasuđivanja. Zakon je egzaktan: vremenom, rastući elementi
se razvijaju i, nakon dostizanja vrha ovog razvoja, oni počinju propadati,
degenerirajući i kližući prema potpunom raspadu.
Za sve političke režime, 'klasične' ili 'nove', nalazimo da njima vlada ovaj
zakon. Okolnosti se mijenjaju, posebno one političke. One se mijenjaju kao
odgovor na modifikacije koje pogađaju ljudsko društvo, za koje se može reći da
napreduje u određenim aspektima dok u drugima nazaduje. Načelo Ravnoteže
manifestira se na unutarnjem političkom planu Država, da bi održalo određenu
ekvivalenciju između oblika vlasti i političkog sadržaja postojećeg sustava. Ova
dva faktora moraju biti uravnotežena, a ipak u stvarnosti, teško da ikad jesu. Iz
raznih razloga, vlade su općenito spore u odgovoru na slijed događaja. Pred
povijesnom evolucijom, mi ne bismo mogli sačuvati i oblik vlasti, i sadržaj režima,
izvan određenih granica. Kad se te granice prijeđu, počinje revolucija. Posljednja
kreće na novim osnovama, i tjera politiku u novom smjeru koji u načelu cilja na
napredak. Ali vrijeme ne staje. Nakon određenog perioda, revolucionarna vlast
će u povratku biti ostavljana iza. Što je nasilnija revolucija, to je kraći period
potreban. To je bio slučaj Francuske revolucije u 1789. To je također bio slučaj i
Ruske revolucije u 1917.
Engleska nudi primjer zadivljujuće tradicijske stabilnosti. Ali često se gubi
iz vida da je to stabilnost u pokretu, jedina koja je moguća u Svemiru gdje su
postojanje i život temeljeni na perpetualno narušavanoj nestabilnoj ravnoteži.
Britanska Vlada čuva svoj tradicionalan oblik kroz stoljeća zato što državnici ove
zemlje znaju kako modificirati njezin sadržaj s izvanrednom političkom
savitljivošću - i u vremenu.
Vlast imperatora Nikole II. - tvrdoglavo i protiv svih dokaza - ustrajala je u
svojoj želji da održi imperijalan oblik i autokratski sadržaj svog upravljanja.
Rezultat je dobro poznat.
(11)
Ponekad neravnoteža između oblika i sadržaja može doseći izvedive
razmjere na skali većoj od one Država. Neporecivo je da kriza u kojoj se
čovječanstvo bori od početka ovog stoljeća sadrži najveće opasnosti. Nezavisno
od direktne kataklizme koju može prouzrokovati lančana reakcija atomske
eksplozije, postoji druga opasnost potpuno drugog reda, akumulacija onoga što
možemo nazvati karmičkim otpadom. Kad dođe do takvog slučaja, ravnoteža se
ponovno uspostavlja bilo katastrofom kao što je Poplava ili, ako je težina Karme
poprilična, intervencijom iz viših kozmosa. Ovo je bio temeljni razlog inkarnacije
Krista i Njegove misije na zemlji, Njegove muke i žrtve. Prilično očigledno,
karmička opasnost koja se akumulirala upravo prije Njegovog dolaska bila je
151 |