Page 171 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 171
Svatko tko želi korist od Zakona Izuzetka prvo mora postići pobjedu nad
sobom, nad svojim unutrašnjim svijetom, prije no što bude sposoban da
nadvlada 'Svijet' i - radeći to - izbjegne Generalnom Zakonu.
Načelo ove metode je jednostavno. Čovjek se mora prisjetiti Platonove
propozicije prema kojoj se isto može opaziti i razumjeti samo istim. Proširujući
ovo, mi kažemo da vanjski utjecaji ne mogu djelovati na pojedinca, osim
posredstvom jednakih elemenata koji grade dio njegovog unutrašnjeg svijeta:
unutrašnji svijet pojedinca isto podliježe 'A' i 'B' utjecajima. Nakupljanje
posljednjih u njemu formira magnetski centar, koji na neki način formira novi
centar svijesti. Kako se postepeno centar gravitacije naših zanimanja u životu
premješta prema magnetskom centru, konačno se trajno unoseći u njega,
pritisak Generalnog Zakona se sve više povećava. Također, duh zbira 'A' utjecaja,
koji pazi na primjenu ovog Zakona izvana, trudi se djelovati na čovjeka putem
svojih posrednika; putem 'A' utjecaja njegovog unutrašnjeg svijeta. Lako možemo
razumjeti da nadvladavanje posljednjih zatvara vrata vanjskim 'A' utjecajima, i to
okončava njihovu moć.
Slikovitim jezikom Tradicije, rečeno je da se zvijer mora ukrotiti, te vuk
transformirati u pouzdanog psa čuvara. Tada Generalni Zakon više neće imati
moć nad pojedincem, koji će potpuno doći pod okrilje Zakona Izuzetka.
Sad ćemo bolje razumjeti Isusove riječi: 'Dolazi knez ovog svijeta i ne
može ništa protiv mene.' 146 Čovjek koji odlazi u potragu za Putom trebao bi težiti
ovom stanju. Ponavljamo: nadvladavanjem 'A' utjecaja u svom unutrašnjem
svijetu, izbjeći će djelovanje istih ovih utjecaja koji dolaze iz vanjskog svijeta, što
znači da će izbjeći stisku Generalnog Zakona.
To je teorija. Njena primjena predstavlja mnoštvo problema. Beskonačna
raznolikost među pojedinim slučajevima predstavlja teškoću za klasificiranje ili
okupljanje ovih problema u jednu općenitu kategoriju; jednako tako, u ovom
trenutku nije ih moguće klasificirati u grupe koje bi nam omogućile da opišemo
standardizirane metode njihovog rješavanja. Zbog toga metoda koju treba
slijediti može biti jedino individualna. Međutim, mogu se dati neke naznake koje
nam, ako uvijek i neće riješiti problem ili probleme koji se pojavljuju u svakom
zasebnom slučaju, barem mogu omogućiti da ih pravilno vidimo. To je važno, jer
problemi na koje se pogrešno promatra vode ipso facto pogrešnom rješavanju,
iskrivljenom Iluzijom. To, umjesto da pojednostavnjuje situaciju, još ju više
komplicira.
Ovo opažanje sadrži prvu indikaciju opće naravi: 'Pravilna, to jest
objektivna, tvrdnja o problemu rezultira, barem djelomično, pojednostavljenjem i
razjašnjenjem situacije.'
146 Ivan 14: 30 - 31.
169 |