Page 187 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 187
Posljednje, čvrsto se preporučuje ostati ozbiljan u kontaktu s ljudima
poput nas. Ovo pravilo zahtijeva komentar. Biti ozbiljan, u ovom slučaju, ne znači
biti turoban, a još manje šutljiv. Ezoterični rad zahtijeva snagu uma. Ono što se
traži od nas je da održavamo pozitivni emotivni stav unutar nas, i da steknemo
unutrašnji mir. Čovjek mora držati stav dobronamjernosti prema svemu; mora se
radovati sa sretnima, biti milosrdan prema onima koji pate, i indiferentan prema
zlima. Ne smije igrati ulogu klauna. Koliko god ovo bilo začuđujuće, takav stav je
mnogo štetniji onome tko je o njemu ovisan nego što mi možemo misliti. U
stvarnosti, on teži tome da spusti sve na razinu trivijalnosti i plitkosti. Klauniranje,
izvedeno iz skepticizma, istinski je protivnik entuzijazmu koji je nužan za
prolaženje kroz one teške trenutke kojih ne nedostaje u ezoteričnom radu.
Ova pravila se stoga moraju promotriti. Ono o šutnji je zapovijed. Isus mu
je pridodao veliku važnost. U tolikoj mjeri, da je kad ga je izražavao svojim
učenicima, odabrao formu izrazite brutalnosti. To je bilo da bi bolje usidrio u
njihovim umovima potrebu za očuvanjem nježne i osjetljive klice novog života,
istinskog Života, kad se ta klica tek počinje pojavljivati u čovjeku koji slijedi svoje
prve svjesne napore. Isus je rekao: 'Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja
bacajte pred svinje' 169 i ukazuje na kaznu: 'da ga ne pogaze nogama pa se okrenu
i rastrgaju vas.' 170
Pa ipak, ljudi čiji se magnetski centar pojavio i koji se razvija osjećaju
potrebu da o tome pričaju. 'Ta iz obilja srca usta govore!' 171 Ali neka oni dijele
svoju radost i iskustva samo s onima koji su, kao i oni, u ezoteričnom radu. Pored
toga, pravilo šutnje nije obavezno, osim na početku ezoteričnog treninga. Ubrzo,
vrlinom svojih svjesnih napora, čovjek počinje evoluirati i vidi uzaludnost većine
svjetovnih odnosa. Miješati plodove evolucije s ovim životom je uvijek pogrešno.
(8)
Sad se vraćamo općim uvjetima koje čini potrebnim sama priroda Puta.
Biskup Teofan Zatvornik inzistira na ovom pitanju. On kaže da božanska milost
neće djelovati unutar nas ako ne činimo napore da je dobijemo, također, da
ljudski napori samostalno ne mogu stvoriti ništa stabilno i trajno unutar nas.
Rezultat se, on kaže, zadobiva kombinacijom napora i milosti. 172 Ovo gore ustvari
nije ništa doli autorizirani komentar na tekst Otkrivenja: 'Evo, na vratima stojim i
169
Matej 7: 6.
170 Ibid.
171 Matej 12: 34.
172 Ovdje se ne radi o milosti kao stavu koji oprašta, nego božanskoj milosti, blagodat na
ruskom, koja nije stav nego stvarna sila koja postaje opipljiva, iako na vrlo suptilan način,
u obliku suštinske energije koja, pod određenim uvjetima djeluje unutar nas. Precizne
naznake su dane u Tradiciji o različitim načinima primanja ili izazivanja njezinog
djelovanja unutar nas.
185 |