Page 199 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 199
obilježeni povećanim brojem nesreća, i labavljenjem morala. Ti znaci nas moraju
potaknuti na razmišljanje. Možemo li bolje okupirati 'oslobođenog' čovjeka
reorganizacijom njegovog slobodnog vremena? Takav čovjek će ubrzo biti
zasićen time što ima četiri ili čak pet nedjelja u tjednu, jer s automatizacijom,
može se predvidjeti da će četiri do šest sati dnevno, dva dana u tjednu, biti sve
što je potrebno.
Kako će on biti sposoban da dovede u ravnotežu svoj društveni život kad
će ovaj sigurnosni ventil - prijeka potreba da se zaradi svoj kruh - biti ukinut? Ne
može se reći. Ne postoji ni jedan osnovni koncept na ovu temu, niti je bilo kakav
ozbiljan prijedlog rješavanja ovog problema do sad bio formuliran od strane ljudi
odgovornih za industrijski, društveni i politički život. Ipak jasno je da se
ograničenja koja djeluju na čovjeka po prirodi, to jest po božanskoj Volji, ne
mogu zamijeniti nekakvim ljudskim ograničenjem kao što je policija. Rješenje
problema moramo tražiti na višem nivou.
Definirajmo pitanje. Jedna od prvih posljedica raširenosti primjene
automatike u proizvodnji bit će proporcionalno slabljenje političke i društvene
moći novca. Zašto ljudi danas još uvijek nastoje osvojiti novac? Novac predstavlja
ekvivalent ljudskog truda; to omogućava stjecanje plodova ovog truda bez
ikakvog napora. Ako možemo postići iste rezultate automatizacijom bez, ili
gotovo bez, uplitanja ljudskog rada, novac će postupno gubiti svoju kupovnu
moć. Napredak tehnologije će garantirati lak život, i skoro neograničeno
zadovoljavanje njegovih materijalnih potreba, svakom djetetu čim se rodi.
Pod ovim uvjetima, možemo reći da čovječanstvo nesumnjivo stiže do
najvažnije prekretnice u svojoj povijesti. Ako novac izgubi svoju kupovnu moć, on
će neizbježno izgubiti i svoju političku i društvenu moć. Stvarnu moć danas drži
manjina koja posjeduje novac - kapitalizam - ili koja upravlja novcem -
komunizam. Automatizacijom, suparništvo između kapitalizma i komunizma
gubit će smisao iz dana u dan. Lišena svoje svrhe, velika kontroverza današnjice
sutra će biti ostavljena bez da je ikada riješena. Pitanje je: tko će formirati
vladajuću elitu novog doba? Drugim riječima, kojom novom silom će okrutna
moć novca biti zamijenjena?
Zadnja velika prekretnica u povijesti kršćanske civilizacije koja se može
usporediti s današnjom evolucijom, i u kojoj su svi razmjeri jednaki, je prijelaz iz
Srednjeg vijeka u Moderno doba. Ovaj prijelaz od XIV. do XVII. stoljeća, s
početkom XVIII. stoljeća, otvorio je prvu stranicu suvremene povijesti. Poučno je
za naše proučavanje iscrpno ispitati proces kojim je moderna elita zamijenila
staru srednjovjekovnu elitu.
Čovjek srednjovjekovne elite bio je vitez. Viteštvo je činilo plemstvo,
vladajuću klasu u toj epohi gdje novac još uvijek nije držao uzde javnog i
privatnog života. Biti plemić značilo je biti bez interesa. Plemića onog vremena
karakterizirala je njegova fizička i mišićna snaga. On mora moći nositi oklop, i
rukovati teškim kopljima i mačevima. Zauzvrat, devijacije i zloporaba postrani,
197 |