Page 209 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 209

(2)

                      Dok promatra sebe i druge sredstvima dostupnim njemu u stanju budne
               svijesti, vanjski čovjek često miješa pojmove biti i izgledati kao da jesi. Gledano
               kroz  prizmu  nedovoljno  razvijenog  i  stoga  nesavršenog  organizma  Ličnosti,
               Stvarno  se  čini  relativnim.  Raspoznavanje  stvarnog  od  relativnog  je  posebno
               teško za čovjeka 1, 2 ili 3 koji, ne nalazeći kriterij po kojem bi činio takvu razliku,
               kaže: 'sve je relativno', navod koji po sebi ima jedino relativnu vrijednost.
                      Da  bismo  mogli  ići  u  duboko  značenje  razlike  između  pojmova  biti  i
               izgledati, moramo se vratiti na izvor, na samo porijeklo Kreacije. Kad se pojavljuje
               Manifestacija,  u  obliku  stvorenog  Svemira,  relacija  od  Beskonačnosti  do  Nule
               otvara  mjesto  relaciji  između  beskonačno  velike  količine  i  infinitezimalne
               količine: s kvantitativne točke gledišta, ova aproksimacija predstavlja vrlo malu
               razliku, ali s kvalitativne točke gledišta ona je znatna. Kad su ove dvije relacije
               pomiješane  umjesto  da  ih  se  jasno  razlikuje,  ova  zbrka  se  prenosi  iz  koraka  u
               korak,  dostižući  točku  gdje  više  nije  moguće  razlikovati bivanje  i  izgledanje  da
               jest, od kojih su oba daleki odrazi prve dvije formule. Relacije između susjednih
               kozmosa  nisu  one  od  nule  do  beskonačnosti,  kao  što  se  nekad  kaže,  nego  od
               infinitezimala  do  beskonačno  velikog.  U  ovim  relacijama,  infinitezimal  nije
               zanemariva  količina.  Za  Mikrokozmos  koji  je  čovjek,  sperma    -  koja  je  Mikro-
               mikrokozmos  - nije nula. Sam čovjek dolazi iz nje. Na isti način, čovjeka se ne bi
               smatralo nulom u relaciji prema Tritokozmosu, koji je organski život na Zemlji.
               Čovjek  ga  ekstenzivno  transformira,  i  čak  teži  da  potpuno  njime  ovlada.  Tri
               uzastopna  kozmosa  tvore  zbir  i,  u  određenim  aspektima,  zatvoreni  krug.  Tako
               galaksija,  kao  naš  Mliječni  Put,  koja  je  Megalokozmos,  tvori  zatvoreni  krug  sa
               zbirom  zvijezda,  to  jest  tako  reći,  mnogim  Deuterokozmosima  od  kojih  je
               sačinjena,  i  planetarnim  sustavom  svake  od  njih,  to  jest,  s  njihovim
               Mezokozmosima.  Da  ovo  predočimo  drugačije,  galaksija  je  jedan  od  organa
               Makrokozmosa,  Velikog  Svemira.  Zakona  koji  upravljaju  ovim  sustavom  tri
               uzastopna  kozmosa  sadržana  u  galaksiji    -  Megalokozmosu    -  je,  kao  što  smo
               vidjeli  (Poglavlje  IX),  dvostruko  više  nego  zakona  koji  upravljaju  relacijama
               između različitih galaksija u zbiru Aghiokozmosa, u zagrljaju Protokozmosa. Dok
               svakom  galaksijom  upravlja  šest  grupa  zakona,  višim  kozmosom,
               Aghiokozmosom, upravljaju samo tri grupe zakona. Neki zakoni Prirode kojima su
               podređeni  niži  kozmosi  nemaju  učinak  na  više 188 . Mora se primijetiti da se  u
               unutrašnjosti grupa tri kozmosa, utjecaj jednog na drugi postiže samo na jednoj
               stepenici prema susjednom. Tako da Mikro-mikrokozmos nema nikakav utjecaj
               na Tritokozmos.


               188   Ova  činjenica  može  objasniti  nedavnu  teoriju  prema  kojoj  Newtonov  zakon  nije
               univerzalan, nego je primjenjiv samo na ograničene sektore Svemira.

                                                 207 |
   204   205   206   207   208   209   210   211   212   213   214