Page 214 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 214
radu uspostavljajući lanac: nitko ne može prijeći na sljedeći stupanj evolucije bez
da je obučio nekog drugog i stavio ga na svoje mjesto.
(6)
Trajanje Sadašnjosti individualno je za živa bića. Za vanjskog čovjeka, ovo
trajanje je reda jednog daha. U normalnom mirnom stanju, ono će biti otprilike
tri sekunde. U psihologiji, pozitivna znanost empirijski dolazi do usporedivog
zaključka uvodeći pojam mentalne Sadašnjosti. Ovim terminom razumijevamo
period vremena koji se može zadržati u cijelosti jednom percepcijom uzastopnih
podražaja; njeno prosječno trajanje je procijenjeno na otprilike pet do šest
sekundi 192 .
Ezoterična znanost, koja se mnogo manje bavi učvršćenim karakterom
osobe nego njenom sposobnošću da se razvije, kaže da se individualna
Sadašnjost može produžiti ili smanjiti. Normalan dišni ritam vanjskog čovjeka u
mirnom stanju, 3 do 4 sekunde, određuje maksimalno trajanje sadašnjosti za
takvog čovjeka.
Čim ispitanik osjeti emociju, ritam njegovog disanja će se ubrzati.
Neočekivane novosti 'zaustave dah'; i disanje se može znatno ubrzati nakon
fizičkog napora. U svim ovim slučajevima, Sadašnjost je podvrgnuta skraćivanju
proporcionalnom ubrzanju ritma. Prije no što osoba može povratiti svoje
uobičajeno stanje na mentalnoj i moralnoj ravni, ritmovi njegovog tijela,
posebice dišni ritam, mora se vratiti u normalu. Suprotno tome, netko tko može
- putem integracije svoje Sadašnjosti - održati svoje tjelesne ritmove u njihovom
normalnom stanju čak i pod iznimnim uvjetima, zadržat će mirnu odvojenost
koja će mu omogućiti da donese racionalne odluke. Uistinu, mjera u kojoj postoji
ova vještina mjera je višeg bića. Postoji aforizam koji opisuje ovu situaciju na
slikovit način: u bitci, onaj koji čuje udarce kopita svoga konja bit će pobjednik.
Za nekoga tko se prepušta slijevanju; tko napušta sebe zbog okolnosti,
Sadašnjost teži tome da nestane. Ako on poduzme odluke u takvom vremenu,
vjerojatno je da će imati mnogo prilika kasnije za njima žali. Ako slijevanje,
zajedno s ubrzanim radom jednog od nižih centara, ubrza disanje i uzrokuje
suženje Sadašnjosti, svi oblici koncentracije, s druge strane, doprinose njenom
povećanju. Što je dublja koncentracija, sporije je disanje. U stanju kontemplacije
ono postaje neprimjetno.
(7)
192
Vocabulaire de la Psychologie, objavljen u suradnji s Udruženjem znanstvenih radnika,
Henryja Pierona, profesora na francuskom Koledžu, direktora Instituta za Psihologiju
Sveučilišta u Parizu, Presses Universitaires de France, 1951, str. 222.
212 |