Page 234 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 234

(22)

                      Sedmi stadij
                      Dosegnuvši prvi Prag, katekumen se okrenuo licem prema 'životu'.
                      Dosegnuvši drugi Prag, okrenuo se licem u lice prema sebi.
                      Drugim riječima, vidjet će svoju Ličnost u njenom zbiru i u svaki detalj.
               Na isti način, sagledat će sve rezultate svoje Karme, kao i sva izvrtanja koja su oni
               izazvali  u  njegovom  biću,  posebice,  iskrivljenja  koja  dolaze  iz  licemjerja  prema
               sebi,  i  iz  laži  koje  sebi  govorimo.  Ovo  su  najteži  elementi  za  konstatiranje.
               Posljedično najteži su za neutraliziranje.
                      Ovo je drugi veliki test.
                      Po prvi put u svom životu, on će vidjeti sebe objektivno, kakav je, bez
               šminke, bez najmanjeg pravdanja ili kompromisa, i bez mogućnosti izbjegavanja.
               Za pravednika, ovo teško iskušenje je puno neopisive radosti. Njemu će to biti
               kao svjetlo zore.
                      Za  nepravednog    -  a  ovo  je  opći  slučaj    -  ovo  viđenje  sebe  izgleda
               zastrašujuće.
                      Savršena  ravnoteža  Ličnosti  se  ne  može  postići  osim  potpunom
               neutralizacijom  svih  karmičkih  posljedica.  Netko  tko  teži  oslobođenju,  premda
               dobre vjere, ne može cijeniti prirodu i važnost ovoga. Rođen u grijehu, on može  -
               i u praksi to i čini  - smatrati određene aspekte te Karme ljudskim i prema tome
               normalnim.
                      Suočenjem  s  drugim  Pragom,  sve  što  je  bilo  naučeno  mehanički  gubi
               svoju snagu; svi odbojnici, svi samo  - smirivatelji, moraju pući i odbaciti se. Svi
               dugovi se moraju platiti prikladnim kovanicama.
                      U isto vrijeme, vjernik se mora riješiti onih iluzornih i izmišljenih dužnosti
               koje  nekad  zahtijevaju  hipnotičku  silu,  i  kojima  ljudsko  biće  pridodaje  stvarnu
               vrijednost.
                      Ovo suočavanje sa sobom obično ima dramatičan tijek zbog karmičkog
               duga koji svatko od nas nosi. Ali to je neizbježno.
                      Čovjek sad mora popisati sve što ima u svom mentalnom posjedu, jer do
               ovog  trenutka  najveći  dio  ovog  posjeda  bilo  je  izvan  njegovog  vidnog  polja,
               negdje u arhivu njegove podsvijesti. Bit će začuđen, kad konstatira sadržaje te
               podsvijesti, jer što tamo može pronaći; tragove junačkih djela, a možda također i
               najneplemenitije zločine.
                      Ako on pobjegne od ovog čudovišta  - u kojem mora prepoznati sebe  -
               ovo će biti pad, pun najgorih opasnosti.
                      Njegov  stav  mora  biti  onaj  napada.  Tada  će,  Ličnost    -  čudovište
               odstupiti. U tom trenutku, čovjek će postati gospodar sebe. To će biti posvećenje
               položaja predstavljenog slikom 56.



                                                 232 |
   229   230   231   232   233   234   235   236   237   238   239