Page 237 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 237

Ezoterični  rad  ima  pretežno  negativan  aspekt  tijekom  ranih  stadija,  u
               smislu da se čovjek trudi poništiti sve što sprečava njegovu evoluciju. Počevši od
               drugog  Praga,  naprotiv,  prema  osmom  i  devetom  stadiju,  evolucija  na  Putu
               donosi  samo  obogaćenje,  sa  stjecanjem  novih  kvaliteta  radom  paralelnom
               stvarnom ezoteričnom radu. Ovi stadiji su izvan dohvata Zakona Slučaja, ali pad
               još ostaje moguć.
                      Tek na desetom stadiju, slijedeći posvećenje Vatrom i Duhom, čovjek 7,
               ostvaren ili savršen čovjek prema terminologiji Sv. Pavla, bit će siguran od svake
               mogućnosti greške i prema tome od pada.
               Od sad na dalje, on u sebi posjeduje 'Ja', Svijest, i Volju.
                      U tom trenutku, dostigao je treći Prag. To je granica moguće evolucije za
               zemaljskog čovjeka Tritokozmosa. Daljnja evolucija je zasigurno moguća za njega.
               On može postati čovjek 8 i 9. Ali iza trećeg Praga počinje oblast Deuterokozmosa.
               Zbog sporosti ljudske moralne evolucije, ljudi 5, 6 i 7 su obično zadržani da rade
               unutar ljudskog društva.

                                                 (27)

                      Slab i sažaljiv, a opet zahtjevan i okrutan, vanjski čovjek uvijek krivi druge
               ljude  ili  okolnosti  za  svoj  neuspjeh.  Svi  i  sve  je  u  krivu  osim  njega  samog.  U
               takvom  bjesnilu  predbacivanja,  može  ići  čak  toliko  daleko  da  krivimo  Isusa
               Nazarećanina što nije zapravo spasio čovječanstvo…
                      Mi možemo kupiti hranu za druge; možemo skuhati jelo s ovom hranom;
               možemo je poslužiti kad je skuhamo; možemo je narezati; možemo čak i staviti
               hranu u usta, kao što to činimo za djecu ili bolesnike. Ali u ovom trenutku, svatko
               od nas mora učiniti neophodan napor da proguta hranu za sebe; ovo ne može
               učiniti nitko drugi.
                      Istina je da Generalni Zakon drži čovjeka na njegovom mjestu, i ako se
               pomakne, on će mu spriječiti napredovanje ili rast. Generalni Zakon je također
               ono što čini da on umre. Ali on  ne smije zaboraviti da taj isti zakon omogućuje
               da se on rodi i da živi. On mu daje barem tri puta onoliko vremena koliko mu je
               potrebno za potpun razvoj njegove Ličnosti i pronalaženje njegovog istinskog 'Ja',
               sa drugim Rođenjem, i onda, nakon što je prešao drugi Prag, za dolazak na više
               odjeljenje Puta.
                      Apostol Pavao kaže: 'Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao
               nejače,  rasuđivah  kao  nejače.  A  kad  postadoh  zreo  čovjek,  odbacih  ono
               nejačko.' 214
                      Vanjski čovjek je, s ezoteričnog gledišta, samo dijete; u većini slučajeva,
               zločesto dijete. On neće postati odrastao dok se ne popne uza Stepenište i ne
               prijeđe drugi Prag. U tom trenutku će on napustiti sve što je bilo djetinjasto.


               214  I Korinćanima 13: 11.

                                                 235 |
   232   233   234   235   236   237   238   239   240   241   242