Page 259 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 259

Čovjek je nepotpun sam. Ali baš tamo gdje je on slab, njegovo polarno
               biće je jako. Zajedno, oni tvore cjelovito biće: njihovo zajedništvo vodi spajanju
               njihovih  Ličnosti  i  bržoj  kristalizaciji  njihovih  kompletnih  suptilnih  tijela,
               ujedinjenih u zajedničko drugo Rođenje. To je otkupljenje iskonskog grijeha.
                      Sustav  filmova  smišljen  je  na  takav  način  da  će  se  polarna  bića
               neminovno sresti u životu, u određenim slučajevima više puta.  Samo stegnute
               zamršene veze u ovom životu od svakoga od njih, kao rezultat njihovih slobodnih
               kretnji,  zajedno  s  karmičkim  posljedicama  jednog  ili  više  prethodnih  iskustava,
               mogu  odvratiti  muškarca  ili  ženu  od  jedinog  bića  s  kojim  bi  oni  mogli  tvoriti
               Mikrokozmos.
                      Kad ne bi bilo karmičkog duga, sve bi išlo divno: dvoje mladih ljudi bi se
               srelo u najpovoljnijoj obiteljskoj i društvenoj atmosferi, i njihovo sjedinjenje bi
               predstavljalo  pravu  bajku.  Ali  ovo  nije  stvarnost.  Ispunjavajući  načelo
               Nesavršenosti,  i  pokretani  djelovanjem  Generalnog  Zakona,  dva  predodređena
               bića će počiniti pogreške. Duboko ukopani u laži, oni obično ne znaju kako cijeniti
               dar koji im je dan. Često se oni čak ni ne prepoznaju.
                      Ako je ovo slučaj, tad se postavlja očajničko pitanje: postoji li jedan ili
               više načina da se otkrije naše polarno biće, i ako da, koji su to načini? Da bi se
               upoznalo tu osobu, učiniti to bez prepoznavanja, dopustiti našem polarnom biću
               da  prođe,  najgora  je  pogreška  koju  bi  uopće  mogli  učiniti:  jer  bismo  ostali  u
               našem  lažnom  životu,  bez  svjetla.  Ne  mora  li  sve  biti  žrtvovano  u  korist
               sjedinjenja koje je jedina šansa našeg života: obećanje povratka u izgubljeni raj?
               Međutim, moramo se paziti zadnje zamke, one u koju možemo upasti upravo u
               trenutku kad se čini da nam se smiješi neizreciva sreća. Upravo smo rekli: sve
               mora  biti  žrtvovano;  nismo  rekli:  sve  se  mora  potrgati.  Ako,  pošto  su  se
               međusobno prepoznala, dva polarna bića pobijede ovo zadnje iskušenje ili test,
               često najbolniji, novi će se život otvoriti pred njima, jer su oni tad pozvani da
               budu Jedno na zemlji i na nebu.
                      Ali vratimo se sad na pitanje znanja kako da ne prođemo pokraj, nakon
               što sretnemo naš istinski alter ego, zavjet sreće i spasenja?
                      Postoji cijeli niz subjektivnih i objektivnih naznaka koje nam pomažu u
               prepoznavanju  našeg  polarnog  bića.  Polarizacija  se  manifestira  na  svim
               planovima simultano: seksualnom, fizičkom, mentalnom i duhovnom.
                      Dva se čimbenika moraju uzeti u obzir.
                      Prvi  je  objektivan.  On  je  posljedica  načela  Nesavršenosti,  koje  se
               manifestira,  ovdje  kao  i  bilo  gdje,  kao  jedno  od  velikih  načela  koji  uvjetuju  i
               vladaju  životom.  Ako  je  ispravno  reći  da  su  predodređeni  muškarac  i  žena
               apsolutna polarna bića, ova polarnost nije jednostavna jer, u određenoj mjeri,
               oboje su fizički, mentalno i duhovno hermafroditna bića. Ta mjera, ta proporcija,
               u  isto  vrijeme  je  dovoljna  i  potrebna.  Potrebno  je  dozvoliti  svakom  biću  koje
               dolazi na ovaj svijet da nosi unutar sebe sliku polarnog bića: ova slika se izražava,
               u svakom slučaju, pomoću organa suprotnog spola koji postoji u svakom biću u

                                                 257 |
   254   255   256   257   258   259   260   261   262   263   264