Page 264 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 264
Istina je da 'Ja' tijela, kao i 'Ja' Ličnosti, teži tome da nađe savršen
odgovor od drugog bića. Međutim, samo sve jačim identificiranjem sa svojim
istinskim 'Ja' čovjek magnetizira jedinstvo sa svojim polarnim bićem.
Sa srcem punim vjere, izoštravajući unutar sebe svoje najviše vještine
intuicije i pažnje, te svojim smislom za kritičku analizu dovedenim do najviše
točke opreza, čovjek će otići u potragu za bićem bez kojeg on nije stvaran. Kao
što je to bilo kod trubadura davno prije, u uljudnoj se ljubavi on može nadati da
će naći i prepoznati 'Damu svojih Misli'.
(21)
Teškoća na koju nailazimo u otkrivanju naših polarnih bića leži u činjenici
da smo mi deformirani, i neprestano iskrivljujemo naš film slobodnim kretnjama.
To su prve dvije točke koje se trebaju ispraviti: moramo ispraviti naša vlastita
iskrivljenja i odreći se naših impulzivnih kretnji. Ovo objašnjava uputu da ne
djelujemo pod utjecajem samo jednog centra. Potreba da ispravimo vlastita
iskrivljenja, logično, nameće nam potrebu za svjesnim naporom da učinimo naš
emotivni i intelektualni centar da rade zajedno, i u primanju i odašiljanju, kako bi
se suočili s problemima koji nam se pojavljuju.
Složenost ljudskog bića mogla bi se usporediti u načelu s onom orkestra,
a njegovog života sa simfonijom gdje svaki instrument slijedi svoj dio u
harmonijskom ansamblu. U radu na sebi, on mora djelovati kao što djeluje vođa
orkestra tijekom probi nove glazbene izvedbe.
Sve ovo je pripremni rad. Ali kad se polarna bića sretnu, kojim znakovima
koji se odmah primijete ljudi koji su još uvijek nesavršeni, još uvijek deformirani
karmičkim dugovima, mogu odmah biti sigurni u svoj objektivnosti da ne griješe?
Ovdje su neki nužni kriteriji koji imaju objektivnu vrijednost u
obostranom prepoznavanju. Od prvog susreta, u prisutnosti polarnog bića, i 'Ja'
Ličnosti i 'Ja' tijela vibriraju na način koji ne sliči na ništa što smo prije osjetili.
Razlog tome je što se ova 'Ja' nalaze tada u prisutnosti svoje prve ljubavi koja se
nastavlja kroz stoljeća. Bez da su toga jasno svjesna, polarna bića se znaju; i ovo
znanje, drevno kao i oni sami, izražava se glasom njihove podsvijesti. To stvara
atmosferu apsolutnog povjerenja i iskrenosti od trenutka njihovog susreta.
Ovdje postoji standard: polarna bića ne lažu jedno drugome. Ona ne
trebaju lagati, jer iznutra su oba jedno jedino biće, iz dubine iz koje istinsko 'Ja'
izdaje svoj poziv i daje svoj pristanak. Nakon ovoga, ta apsolutna, spontana
iskrenost sačinjava temelj njihovih odnosa, a to će u povratku dati ovim dvama
bićima inače nezamisliv osjećaj slobode u jedinstvu, koji prekida utisak ropstva i
izolacije pod kojim obično živimo.
Brzo nakon toga, počet će na površinu u njihovoj budnoj svijesti dolaziti
nejasna sjećanja prošlih iskustava.
262 |