Page 56 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 56

samo od identifikacije s njegovim tijelom, nego također i od njegove Ličnosti  -
               tako da se on identificira, djelomično i na nekoliko trenutaka, sa svojim istinskim
               'Ja'.  Inače,  ovo  posljednje  ostaje  zanemareno,  obično  zaboravljeno  negdje  u
               najdubljim  dijelovima  naše  budne  svijesti    -  koja  je  svijest  'Ja'  naše  Ličnosti,
               praćena sa sviješću 'Ja' tijela.
                      Ova  vježba  je  korisna  i  čak  nužna.  U  Ezoteričnom  Pravoslavlju,
               nametnuta je učenicima zajedno s Isusovom molitvom kao svakodnevna vježba,
               pod  nazivom  sjećanje  na smrt.  Smrt  je  jedini  istinski  i  jedinstveni  događaj  koji
               nam se događa obavezno. Drugim riječima, stalno imati na umu ideju kako se
               smrt približava svakim danom je konkretan način za suočavanje s neumoljivom
               stvarnošću  - pred kojom sve radosti i sve brige Ličnosti blijede. Tako se nauči da
                                                    46
               je u stvari: 'sve ispraznost i pusta tlapnja.'

                                                  (6)

                      Situacija  je  bezizlazna  sve  dok  se  čovjek,  gledajući  sebe  kao  Ličnost,
               identificira s relativnom sviješću, čineći njene ciljeve i interese svojima. Jer 'široka
                                                    47
               su vrata i prostran put koji vodi u propast'.
                                                                                48
                      Ali  gdje  je  tada:  'uska  su  vrata  i  tijesan  put  koji  vodi  u  Život?'   Naše
               kratko ispitivanje odnosa između Ličnosti i istinskog 'Ja' pokazuje gdje moramo
               tražiti odgovor. Tko god traži izlaz iz ovog lažnog postojanja  - tko je procijenio
               njegovu ispraznost  - mora usredotočiti svoj napor po tom pitanju. Sva nada je
               ovdje.

                                                  (7)

                      Počevši od ovih tvrdnji, ezoterična znanost više ne vidi čovjeka kao danu
               činjenicu, već kao mogućnost. Ovo ukazuje na to da biološki, psihološki i moralni
               rast i razvoj vanjskog čovjeka prestaje spontano na određenoj razini. Istina je da
               čovjek  u  svakom  području  nastavlja  djelovati  i  čak  djelovati  na  konstruktivan
               način na višim razinama svoje budne svijesti  - a posebno u svojoj profesiji: može
               otkrivati; može pružati značajne usluge društvu; ali takav kakav je, ne može više
               povisiti razinu svog bića. Kao rezultat ovoga, proces degeneracije odmah nastupa
               bez popuštanja: počinje s fizičkim tijelom, i vodi starenju i zatim ka smrti.
                      Tijesan  put  koji  vodi  u  Život  nudi  mogućnost    -  koja  je  istinska    -  da
               preokrene  situaciju  predstavljenu  prethodnom  slikom  (Sl.  13).  Ovo  se  radi
               uvođenjem neprekidne i trajne vezanosti između Ličnosti i pasivnog istinskog 'Ja',
               kako bi se dovela neprestana prisutnost ovog posljednjeg u područje djelovanja


               46
                 Propovjednik 1: 14; 2: 17.
               47  Matej 7: 13.
               48  Matej 7: 14.

                                                  54 |
   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61