Page 51 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 51

Razvoj emotivnog centra je glavni cilj ezoterične kulture. Kasnije ćemo
               vidjeti da samo kroz ovaj centar čovjek može pronaći ključ koji će otvoriti vrata i
               dati mu pristup višem životu.
                      Intelektualni  centar  je  u  embrionskom  stanju  u  novorođenčeta.  On
               prolazi  kroz  intenzivan  razvoj  koji  se  nastavlja  za  trajanja  života,  jako  često
               zauzimajući hipertrofirani oblik u našoj civilizaciji.
                      Čovjekovo  uobličavanje  je  skoro  isključivo  oblikovanje  njegovog
               intelektualnog  centra  kroz  instrukcije,  osobno  iskustvo,  i  analitički  ili
               konstruktivan rad, bilo originalan ili kompilacijski.

                                                  (2)

                      Intelektualni  centar u djetetu je tabula rasa. Može  ga se usporediti sa
               sustavom  gramofonske  ploče  na  koju  se  još  nije  snimilo.  Sustav  je  prostran,
               dobro  reguliran,  i  snabdjeven  mehanizmima    -  onima  asocijacija    -  po  kojima
               svaka ploča kad dođe do kraja automatski pušta drugu, čiji je sadržaj povezan s
               prvom. Ploča koja se okreće dok netko govori slično može izazvati u nama  - opet
               asocijacijom  - puštanje odgovarajuće ploče. Uglavnom ovako se razgovor rađa i
               održava.
                      Ova procedura je mehanička. To lako možemo promatrati u razgovoru
               između brojnih osoba koje malo znaju jedna drugu. Takva razmjena nužno spada
               na  osnovnu  razinu  najbanalnijih  interesa:  vrijeme,  političke  vijesti,  ili  grad.
               Čujemo te ploče kako sviraju, neprestano se okrećući i prolazeći od jedne osobe
               do  druge,  od  kojih  je  svaka  sa  licem  smrznutim  u  grimasu  koja    -  obično  se
               složimo  - svjedoči ljubaznom držanju.
                      Snimka se nastavlja praktički zauvijek, jer knjižnica ploča je prostrana i
               aparatura snimanja vrlo osjetljiva. Kad osoba govori, obično je lako razlikovati je
               li sviraju njegove ploče ili on govori iz dubljeg dijela sebe. U posljednjem slučaju,
               on  koristi  slikovit,  seljački  i  ponekad  neugodan  jezik;  u  prethodnom  govori
               pjevajućim tonom glasa. Važno je promatrati ovo kod nas samih, kako bismo bili
               sposobni  uvidjeti  takve  varijante  govora.  U  jednom  trenutku  govori  'Ja'  onda,
               neprimjetno, više nije 'Ja'; zapis iz prošlosti počinje svirati u meni. Čudna stvar:
               jednom kad ploča krene, gotovo je nemoguće zaustaviti je prije nego što prođe
               kroz svoj sadržaj.
                      Postoje  ploče  koje  bismo  trebali  pažljivo  čuvati,  dok  bi  druge  trebali
               ponovno nasnimiti. Posebna serija ploča ponekad podrazumijeva tehnike nečijeg
               rada.  Svatko  na  svom  svakodnevnom  poslu  nesvjesno  stvara  kolekciju  takvih
               ploča, koje koristi za potrebe svoje profesije.
                      Pored ovih snimaka su druge čiji sadržaj nema smisla: on ne odgovaraju
               niti potrebama niti činjenicama. Ova kategorija uključuje na primjer anegdote i
               ono što govorniku djeluje  kao duhovit  razgovor. Unutrašnje promatranje  ovog
               fenomena bi otkrilo cijeli repertoar takvih ploča. Takvo otkriće bi nam ponudilo

                                                  49 |
   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56