Page 32 - Dan Brown - Postanak
P. 32

plodonosan.

                 „Prijatelji”, otpočeo je Valdespino, „očito je da je prezentacija gospodina Kirscha
             bila  uznemirujuća...  na  mnogim  razinama.  Zatražio  sam  da  me  nazove  te  da
             nastavimo raspravu, no nestao je. Vjerujem da sad moramo donijeti odluku.”

                 „Ja sam odlučio”, javio se al-Fadl. „Ne možemo samo sjediti. Moramo preuzeti
             nadzor nad situacijom. Kirsch na sva zvona razglašava svoj prezir prema religiji, a
             svoje  će  otkriće  uobličiti  tako  da  nanese  najveću  moguću  štetu  budućnosti  vjere.
             Moramo  djelovati  brzo.  Moramo  sami  obznaniti  njegovo  otkriće.  I  to  odmah.
             Moramo  ga  prikazati  u  povoljnom  svjetlu  kako  bismo  ublažili  udar  i  što  više
             možemo moramo umanjiti njegovu prijetnju vjernicima u duhovnome svijetu.”

                 „Znam  da  smo  razgovarali  o  objavljivanju  informacije  javnosti”,  rekao  je
             Valdespino,  „no,  nažalost,  ne  mogu  zamisliti  kako  bi  se  ova  informacija  mogla
             uobličiti a da ne zvuči prijeteće.” Patnički je uzdahnuo. „Ostaje još i pitanje zavjeta
             šutnje koji smo dah gospodinu Kirschu, da ćemo čuvati njegovu tajnu.”

                 „Istina”,  rekao  je  al-Fadl,  „i  ja  se  skanjujem  prekršiti  zavjet,  no  smatram  da
             moramo  odabrati  manje  od  dvaju  zala  i  djelovati  u  ime  općeg  dobra.  Svi  smo
             napadnuti – muslimani, Židovi, kršćani, hinduisti, sve religije jednako – i uzimajući
             u obzir činjenicu da se sve naše vjere slažu oko temeljnih istina koje gospodin Kirsch
             podriva,  obvezni  smo  predstaviti  taj  materijal  na  način  koji  neće  uznemiriti  naše
             zajednice.”

                 „Bojim se da nema nekog smislenog načina kako to izvesti”, rekao je Valdespino.
             „Ako razmatramo mogućnost izlaska u javnost s Kirschevim vijestima, onda je jedini
             mogući način baciti sumnju na njegovo otkriće – diskreditirati ga prije nego što sam
             objavi poruku.”

                 „Edmond Kirsch?” usprotivio se al-Fadl. „Genijalni znanstvenik koji nijednom i
             nikad  nije  pogriješio?  Jesmo  li  bili  na  istom  sastanku  s  Kirschem?  Njegova
             prezentacija bila je uvjerljiva.”
                 Valdespino  je  zagunđao.  „Nimalo  uvjerljivija  od  prezentacija  što  su  ih

             svojevremeno iznijeli Galileo, Bruno ili Kopernik. Religije su se već znale naći u
             takvim krizama. To nam samo znanost opet udara po vratima.”
                 „No  na  znatno  dubljoj  razini  od  otkrića  na  područjima  fizike  i  astronomije!”
             povikao je al-Fadl. „Kirsch u pitanje dovodi samu srž – same temelje svega u što
             vjerujemo!  Možete  navoditi  povijest  koliko  vam  drago,  no  ne  zaboravite  kako  je,
             usprkos svim naporima Vatikana da ušutka ljude poput Galileja, znanost naposljetku
             odnijela  prevagu.  Tako  će  biti  i  s  Kirschevom  teorijom.  Nema  načina  da  to

             zaustavimo.”
                 Uslijedila je grobna tišina.
   27   28   29   30   31   32   33   34   35   36   37