Page 36 - Dan Brown - Postanak

„I ljudi slušaju?’

„Tisuće. Taj jedan akord samo je prvi stavak. U drugom stavku, orkestar sjedi
nepomično i izvodi ‘čistu tišinu’ sljedećih dvadeset minuta.”

„Vi se šalite?”
„Ne, mrtav sam ozbiljan. U prilog mu ide činjenica da izvedba možda i nije bila
toliko dosadna kako se isprva čini – na pozornici su se našle i tri gole žene
premazane modrom bojom, koje su se valjale po golemu platnu.”

Iako je Langdon veći dio karijere posvetio izučavanju umjetnosti, mučilo ga je
što nikad nije naučio cijeniti avangardnija djela svijeta umjetnosti. Zov suvremene
umjetnosti bio mu je i dalje misterij.

„Nije mi namjera pokazati nepoštovanje, Winstone, no moram vam reći da mi je
često teško odrediti kad je nešto ‘suvremena umjetnost’, a kad je riječ o pukoj
bizarnosti.”

Winston je odgovorio smrtno ozbiljno: „Pa, to je često pitanje, zar ne? U vašem
svijetu klasične umjetnosti djela se cijene po slikarovu umijeću – dakle, koliko
spretno barata kistom na platnu ili dlijetom u kamenu. U suvremenoj umjetnosti,
remek-djela više čini ideja nego realizacija. Na primjer, svatko je s lakoćom kadar
skladati četrdeset minuta dugu simfoniju sastavljenu od samo jednog akorda i tišine,
no ta je ideja na pamet pala Yvesu Kleinu.”

„Pošteno.”
9
„Naravno, Skulptura od magle – FOG vani savršen je primjer konceptualne
umjetnosti. Umjetnica je imala ideju – provesti perforirane cijevi ispod mosta i
ispuhivati maglu nad lagunom – no za samu izvedbu djela zaslužni su ovdašnji
vodoinstalateri.” Winston je zastao. „Iako autorici dajem najviše ocjene za korištenje
medija kao koda.”

„FOG je šifra?”
„Da. Prikrivena posveta arhitektu muzeja.”

„Franku Gehryju?”

„Franku O. Gehryju”, ispravio je Winston.

„Pametno.”
Dok je Langdon prilazio prozorima, Winston je rekao: „Odavde se dobro vidi
pauk. Jeste li na putu ovamo vidjeli Maman?”

Langdon je gledao kroz prozor, preko lagune, u glomaznu skulpturu crne udovice
na trgu. „Da. Teško ju je previdjeti.”

„Po vašem glasu naslućujem da niste poklonik?”