Page 363 - Dan Brown - Postanak
P. 363

88.





             M A N J E   O D   Č E T I R I  minute,  razmišljao  je  Langdon  kad  se  spustio  u
             Edmondovu mrežastu radnu stolicu i uperio pogled u tri golema LCD zaslona koja
             su  dominirala  tim  krajem  prostorije.  Na  zaslonima  su  se  i  dalje  vrtjele  snimke  sa
             sigurnosne kamere i prikazivale kako se policija okuplja oko kapele.

                 „Siguran  si  da  ne  mogu  ući  unutra?”  upitala  je  Ambra,  s  nelagodom  se
             meškoljeći iza Langdona.

                 „Vjerujte  mi”,  odgovorio  je  Winston.  „Edmond  je  osiguranje  shvaćao  jako
             ozbiljno.”

                 „A ako prekinu dovod struje zgradi?” javio se Langdon.
                 „Izolirano napajanje”, mirno je odgovorio Winston. „Podzemni agregat. U ovom
             trenu nitko se ne može uplesti. Uvjeravam vas.”

                 Langdon  se  više  nije  zamarao.  Dosad  je  Winston  uvijek  bio  u  pravu...  i  cijelo
             vrijeme čuvao nam je leđa.

                 Smjestivši  se  u  središtu  polukružnog  radnog  stola,  Langdon  se  posvetio
             neobičnoj  tipkovnici  pred  sobom.  Imala  je  najmanje  dvostruko  veći  broj  tipaka  –
             standardnim slovnobrojčanim znakovima dodan je cijeli niz simbola koje čak ni on
             nije raspoznavao. Tipkovnica je bila podijeljena po sredini – svaka polovica bila je
             ergonomski postavljena u odnosu na drugu.

                 „Može mala pomoć?” upitao je Langdon zureći u zapanjujuću gomilu tipaka.

                 „Kriva tipkovnica”, rekao je Winston. „To je glavna pristupna točka za E-Wave.
             Kao što rekoh, Edmond je svoju prezentaciju skrivao od svih, pa tako i od mene.
             Prezentacija se mora pokrenuti s drugog uređaja. Vama zdesna. Na samom kraju.”
                 Langdon je pogledao udesno gdje je, dužinom stola, bilo poredano pet ili šest
             računala. Dok je klizio prema njima, iznenadio se kad je vidio da su neki uređaji
             prilično stari i zastarjeli. Čudno, no što je dalje išao, uređaji su bili sve stariji.

                 Nešto nije u redu, pomislio je prolazeći pokraj nezgrapnog, bež IBM-ova DOS
             sustava, sigurno desetljećima starog. „Winstone, kakvi su ovo uređaji?”

                 „Edmondova  računala  iz  djetinjstva”,  rekao  je  Winston.  „Čuvao  ih  je  kao
             podsjetnik  na  svoje  podrijetlo.  Ponekad,  kad  bi  imao  težak  dan,  upalio  bi  ih  i
             pokretao stare programe – bio je to način da se poveže s čudom koje je kao dječak
   358   359   360   361   362   363   364   365   366   367   368