Page 450 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava
P. 450

Kozmički internet                                                        437

       i može dekodirati sve funkcije.  Specijalizirano područje može to obaviti bolje,  ali
       sva su područja kadra vršiti druge zadaće i to je ključni razlog što ljudi mogu biti
       bez  čitave  jedne  moždane  polutke  a  da  ipak  funkcioniraju.  ‘Moderna’  medicina
       ne  razumije  što  tijelo  zapravo  jest,  kamoli  kako  funkcionira,  i  stoga  medicinska
       industrija razara ljudsko zdravlje time što električnu i kemijsku ravnotežu tjelesnog
       računala napada svojim lijekovima, zračenjem i kirurškim zahvatima.
          I sam svemir je hologram, ono što ja nazivam Super-hologramom, tako da svaki
       dio -  uključujući ljudsko tijelo/um -  mora biti manja verzija cijelog svemira, baš kao
       što je stanica manja verzija čitavog tijela. Svaki planet, zvijezda, kap kiše i vlat trave u
       konačnici je manji izraz cjeline. To je jedan od načina utjecaja cjeline na nas i utjecaja
       ‘dijelova  na cjelinu. Odraz toga je i izraz „kako gore, tako dolje”, a na slikama 205 i
       206 možete vidjeti očiglednu sličnost ljudskog polja aure i Zemljinog magnetskog
       polja.  Na  internetu  sam  naišao  na  ovakav  internetski  opis  načela  holograma  tipa
       „svaki dio je manja cjelina”:

          Ovo je moguće zato što tijekom holografskog snimanja na svaku točku na holografskoj
          površini utječu svjetlosni valovi odraženi iz svih točaka u prizoru, a ne samo iz jedne
          točke. Kao daje tijekom snimanja svaka točka na holografskoj površini nekakvo oko
          koje može snimati sve što vidi, u svim smjerovima. Nakon što je hologram snimljen
          gledanje u neku točku u tom hologramu nalik je gledanju ‘kroz’ jedno od tih očiju.

          Primjer ovog koncepta: možemo izrezati i pogledati mali djelić nekog snimljenog
       holograma;  s  iste  udaljenosti  vidjet  ćemo  manje  nego  prije;  ali,  ako  svoju  točku
       gledanja  pomaknemo  bočno  ili  se  hologramu  sasvim  primaknemo  još  uvijek
       možemo vidjeti cijeli prizor, kao što možemo gledati van u svim smjerovima s nekog
       malog prozora u kući. Ono što gubimo je sposobnost da vidimo predmete iz mnogih
       smjerova, jer smo prisiljeni ostati iza prozorčića.
          Upravo to činimo pomoću tjelesnog računala. Stvarnost vidimo kroz ‘prozorčić’  ,
       sve  vidimo  u  okvirima  ograničenja.  Taj  ‘prozorčić’  o  kojem  je  riječ  jest  malo
       frekvencijsko područje koje nazivamo „vidljiva svjetlost”. Gmazovi i njihovi hibridi
       žele  taj  prozorčić  učiniti  što  manjim,  kako  bi  nas  zadržali  unutar  ograničenja  i
       neznanja. Saznamo li kako to rade u rukama ćemo imati ključ ljudske slobode.

       Metafizički svemir
       Sada  dolazimo  do  suštinski
       važne stvari koja će objasniti
       vrlo mnogo toga o mnoštvu
       stvari  koje  se  događaju  u
       ‘svijetu’  koji  mislimo  da
       ‘vidimo’.  Temeljna struktura
       svemira virtualne stvarnosti
       sastoji  se  od  vibrirajuće
       energije ili valnih oblika. Tu
   445   446   447   448   449   450   451   452   453   454   455