Page 445 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava
P. 445

432                                                  Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

        ga kao „genija” te u polušali kaže da njegove sposobnosti „nisu ljudske”. O, njegove
         su  sposobnosti  itekako  ljudske.  Takvog  čovjeka  u  nama  Gmazovi  i  njihove  krvne
        loze  očajnički  pokušavaju  sputati,  zato  što  znaju  da  će  se  njihova  igra  razotkriti
        čim  počnemo  koristiti  makar i  najmanji dio potencijala koji  su u nama zapreteni.
        Nije stoga nikakvo čudo da oni ne žele biti razotkriveni kao manipulatori ljudskog
        života. Stephen Wiltshire i Daniel Tammet samo su dva primjera onoga što je kadra
        desna moždana polutka čim bude „puštena s lanca” jer nas ona spaja s neizmjernim
        potencijalima „nevidljivog carstva”. Kažem da desna strana mozga pretežito djeluje
        u drugim ‘dimenzijama  stvarnosti, a žuljevito tijelo (corpus callosum) je most koji
        vodi do ove stvarnosti -  lijeve moždane polutke. Uspijete li spriječiti dotok ili uvelike
        ograničiti kolanje informacija koje prelaze taj most čovječanstvo izolirate u stvarnost
        pet  osjetila  i  lijevu  polutku.  Upravo  su  to  učinili  Gmazovi.  Tjelesno  računalo
        čovjeka  je,  drugim  riječima,  ‘portal’  između  ove  stvarnosti  i  drugih,  a  ta  ‘vrata’
         Gmazovi pokušavaju zatvoriti.  Kad se vrata ponovno otvore nadilaženjem  uma ili
        zbog oštećenja lijeve moždane polutke tada možemo pristupiti svim mogućnostima
        i  potencijalima.  Glazbeni  geniji  poput  Mozarta,  koji  je  počeo  skladati  simfonije
         u  dobi  od  9  godina,  svoje  nevjerojatne  sposobnosti  i  kreativnost  dobivaju  preko
         ‘portala  desne polutke mozga. Isti je slučaj s ljudima kao što je izuzetni Amerikanac
         Patrick Henry Hughes koji je rođen bez očiju te je zbog tjelesnih oštećenja prikovan
         za invalidska kolica,  a  ipak je  briljantan  pijanist  i  glazbenik.  Desnoj  strani  mozga
         ne trebaju oči jer ona instinktivno i bez njih može ‘vidjeti’. Sportaši govore o stanju
         „velike fokusiranosti” kada postižu svoje najveće rezultate. Obično kažu „vrijeme je
         stalo” i „sve je utihnulo”. Ono što nazivaju „velikom fokusiranošću” je stanje u kojem
         pristupaju  stvarnosti  desne  strane  mozga  i  svim  pridruženim  joj  potencijalima.
         Takvu sam ‘fokusiranost’ doživljavao kao nogometaš, a također i kada pišem knjige
         i govorim s podija. U usporedbi s time lijeva strana mozga je dječji vrtić. Ljudski će
         se potencijali vinuti u visine, i to ne samo u sportskoj  domeni, jedno kad ponovno
         razvijemo svoje potencijale desne moždane polutke, što ćemo i učiniti. Lijeva strana
         mozga = ograničenost; desna strana mozga = bezgraničnost.
           Profesor Allan Snyder smatra da je mozak ‘razmijenio’ te sposobnosti za koristi
         koje pruža mozak s logičnim rasuđivanjem. No, jesu li te sposobnosti ‘razmijenjene’
         ili je manipulacijom došlo do toga da budu ‘razmijenjene’? Definitivno bih rekao da
         se dogodilo ovo potonje. U knjizi Držani u  neznanju Graham Gynn i Tony Wright
         pišu da je do  „istočnog grijeha”  došlo  kad su ljudi  napustili prehranu baziranu na
         tropskom  voću.  Takvom  su  prehranom  dobivali  hormonski  povezane  kemijske
         tvari koje su poticale rast mozga i pokretale neuralnu aktivnost.  Kada su ljudi bili
         prisiljeni  napustiti  tropske  šume  ili  „rajski  vrt”  prije  nekih  200.000  godina,  kažu
         autori,  izgubila se veza s biokemijski bogatim voćem. Na taj  način razvitak mozga
         je zaustavljen, mogli bismo reći da je, u biti, došlo do nazadovanja. Neke su funkcije
         izgubljene, a naš osjećaj jastva transformiran je u ono što nazivam osjećajem „maloga
         mene”. U jednom članku na web stranici posvećenoj knjizi Držani u  neznanju piše:
         „... iz zlatnoga doba postupno smo zapadali u ovo sadašnje materijalističko, na strahu
         utemeljeno doba plastike i Prozaca. Takve neurološke efekte sada otkriva i potvrđuje
   440   441   442   443   444   445   446   447   448   449   450