Page 501 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

488 Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava
ritualističko i hijerarhijsko ponašanje. Dapače, taj nam model može pomoći
da shvatimo čovjekovu bit.

• Reptilski mozak je sjedište čovjekovih reaktivnih emocija i nagonskih reakcija
povezanih sa željom za preživljavanjem. Kad reagiramo na opasnost bijegom,
borbom ili ukočenošću (ono što psiholozi zovu „borba ili bijeg”) tada je
na djelu reptilski mozak. On neprestano promatra svoje okruženje ne bi li
uočio moguću opasnost i primjereno reagirao. Kada misli da može savladati
percipiranu opasnost borit će se; kad procijeni da ne može, on bježi, može i
odabrati da ukoči tijelo: „ukočen od straha”.

• Kada se 'aktivira' reptilski mozak on nadjačava misaone procese neokorteksa
putem emocionalnih reakcija zasnovanih na strahu od izumiranja. U takvim
situacijama govorimo da ljudi „gube glavu” ili „ne razmišljaju trezveno”
itd. Gube glavu i stvari prepuštaju reptilskom mozgu koji ometa staloženo,
razborito razmišljanje.

• Osim toga, reptilski mozak doživljava 'opstanak' kao obranu statusa, moći,
ugleda, nadmoći, intelektualne superiornosti, svijesti o samom sebi - popis je
beskonačan. Kada znanstvenici, povjesničari i zagovornici vjerskih doktrina
agresivno ili bez ikakve želje za uvažavanjem suprotnih stavova odbacuju
nove informacije ili gledišta koji bi mogli razbiti njihova kruta uvjerenja tada
su aktivirali reptilski mozak ili, bolje rečeno, reptilski je mozak aktivirao njih.
Uključio se njihov mehanizam za preživljavanje.

• Vrlo velik broj ljudi dobiva osjećaj sigurnosti na temelju fiksnog stajališta o
„stanju stvari”, što možemo vidjeti u religiji, znanosti, politici 'obrazovanju',
medicini - u bezbroj područja. Kada se na bilo koji način proturječi tim
„postojećim stanjima” reptilski mozak to tumači kao opasnost koja se mora
nadvladati bilo slamanjem percipiranog 'protivnika' (kao kod vjerskih progona
i znanstvenih hajki) ili ignoriranjem novih spoznaja i ponašanja kao da one
ne postoje.

• Reptilski mozak ne uočava razliku između stvarnog i zamišljenog, on
jednostavno reagira, što je kadar učiniti brzinom munje. Ne opterećuje se
pom nim promišljanjem. Reakcija i posljedice mogu biti već gotova stvar
prije negoli smireno razmišljanje uopće dobije priliku za m irno razmatranje
situacije.

• Reptilski mozak također regulira disanje (zbog toga se ono mijenja kad smo
uplašeni ili jako uzrujani); probavu (odatle „nervoza želuca”); uklanjanje
otpadnih tvari (odatle izraz „usrati od straha”); cirkulaciju i temperaturu
(oboje je pod snažnim utjecajem straha, opasnosti i emocija); kretanje,