Page 47 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru

ljepoti i duhu. Ljudi koji svijet opažaju isključivo u fizičkim okvirima te vjeruju samo svjetskog događaja, da bi potvrda u svijetu pet osjetila došla kasnije, iz sfere misli i
u ono što vide takav koncept neće shvatiti. Njima je budalasta pomisao da bi planina istraživanja. Mi doista jesmo Sve-znajući, ali umu i emocijama - programima - dopuštamo
mogla imati duh. Kada uvidite da je 'planina', poput svega ostalog, energija, svojevrsna da nas isključe iz tog beskrajnog izvora. Kada se poistovjetimo s računalom razmišljamo
'svijest', tada 'planina neće biti samo središte moći, već i središte mudrosti, posebice uz vrlo skučeno, a kada se poistovjetimo s beskrajnom sviješću sve spoznajemo. Računalo
takvo mnoštvo informacija koje se na tom mjestu susreću. Takva je izranjajuća svjesnost misli u okvirima podjele i polariteta, dok svijest zna da postoji samo ono Jedno.
koju vidim među onima koji su spremni prisjetiti se da su svi - i 'čovjek i 'vuk' i 'drvo' i
'planina' - JEDNO. Jedna svijest, jedan kozmos, jedna beskrajnost. Jednostavnije rečeno:

Vrijeme je za prisjećanje Za nesvjesne ljude vrijedi: „Računam, dakle postojim.'
Kako da u ovoj kompjutoriziranoj ludnici postanemo ono što doista jesmo - beskrajna Za svjesne ljude vrijedi: „Ja jesam, dakle postojim."
svijest, beskrajna ljubav? Kada prestanemo razmišljati tada počinjemo 'spoznavati'.
Spoznaja ne dolazi preko misli niti pomoću procesa mozga i tjelesnog računala. Ona se
osjeća - spoznaje - putem intuicije koja je očitovanje beskrajne svijesti. To je posebna
rezonancija, osjećaj koji kaže da, da, da, a izvire iz mojih grudi i solarnog pleksusa kada
spoznaja poteče. Središte grudi i solarni pleksus lokacije su čakri, energetskih vrtloga
prisutnih u više dimenzija. Kada se one otvore čovjek može pristupiti višim razinama
percepcije i razumijevanja. Spoznaja ne mora samu sebe objašnjavati, niti iznositi svoje
izvore. Nešto se jednostavno zna, i to je sve što je potrebno. A onomu koji spoznaje
spoznaja može biti jedinstvena. Ono što ja znam ne mora odgovarati nikome drugome.
U ovu ću temu dublje zagrepsti nešto kasnije, ali, kao što sam napisao u svojoj zadnjoj
knjizi - Beskrajna ljubav jedina je istina sve ostalo je opsjena:

Ne moramo nešto naučiti, već moramo od-učiti ono što nas je program nagnao da
vjerujemo. Um ne vodi do prosvjetljenja; on ga koči.

Znanje i spoznaja nisu edno te isto: edno je um, a drugo svijest [beskrajna svijest].
j
j
Ne trebamo mi učiti nešto novo već se moramo probuditi iz hipnotičkog transa i
prisjetiti se tko smo. Kada to učinimo prestajemo misliti i počinjemo znati. Neki to
nazivaju intuicijom ili „slijeđenjem srca", što potječe od daleko svjesnije razine svijesti
negoli je obično prisutna u ovoj stvarnosti...

... Taj program to nastoji suzbiti pomoću uma i emocija, želeći nas natjerati da
razmišljamo o posljedicama intuitivnih odluka, da se osjećamo krivima što činimo
stvari koje nas spoznaja tjera da činimo i da se pitamo kako bi „ovaj mali ja" mogao
uopće nešto znati. Ova nevoljkost da se prihvate golemost i beskonačnost onoga što
mi jesmo najveća je prepreka dostizanju stanja spoznaje. Nešto ćemo npr. intuitivno
znati, ali ćemo odmah potom u to posumnjati. Tu na scenu ulazi sputavajući program
koji nastoji zadržati nadzor u svojim rukama.

Ne moramo mi nešto naučiti, dovoljno je samo se prisjetiti, prisjetiti se tko smo.
Jednom kada se otvorimo intuitivnoj spoznaji a ne pukom intelektualnom razmišljanju
sve će se promijeniti. Počet ćemo širiti svoju percepciju i obuhvaćati beskrajnu svijest
a, dok to činimo, biološki računalni program prestat će uživati isti monopol nad našim
osjećajem stvarnosti. Kako se mi mijenjamo tako se mijenja i svijet kojeg manifestiramo,
pa više nikada nećemo biti isti kao prije. Vrlo sam često znao što se događa u vezi nekog