Page 50 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru
P. 50

vidi  zato stoje  sve,  na kraju  krajeva,  energija/
                                             svijest  (Svjesnost),  a  tijelo je samo  privid.  Isti
                                             je slučaj  s pet osjetila. Naše oči, uši, nos, je/ik
                                             i  koža  tek  su  'fizički'  (dekodirani)  izražaji
                                             energetskih  polja.  Uši  su  očigledni  dekoderi
                                             frekvencija  utoliko  što  usni  bubnjić  pretvara
                                             vibraciju  zvuka  u  električne  signale  poslane
                                             u  mozak.  Mozak  je  taj  koji  odlučuje  što
                                             ćemo  zapravo  'čuti'.  Oči  pretvaraju  'svjetlost'
                                             (energiju,  frekvencijska  polja)  u  električne
                                             signale  koje  mozak  polom  prevodi  u
                                             naizgled   trodimenzionalnu   stvarnost
                                             preko  svojeg  vizualnog  korteksa.  'Fizički'
                                             svijet  u  stvari  opažamo  našim  mozgom  a
                                             ne našim  očima.  U  biti,  u  dekodiranje  naše
                                             stvarnosti  nije  uključen  samo  mozak  nego           Slika  14:  Kako  se stvara  hologram. Jedan dio laserske  svjetlosti  ('objektnog  snopa')  usmjerava  se na  predmet,
                                             cijela  mreža  računalnog  sustava  DNK.  Taj           u  zatim  na  fotografsku  ploču.  Drugi  dio  ('referentni  snop)  usmjerava  se  izravno na  fotografsku  ploču.  Kada
                                             proces  dekodiranja  frekvencija  od  strane           se  ta  dva  dijela  susretnu  oni  stvaraju  interferencijski  uzorak,  odnosno  valnu  verziju  fotografiranog  predmeta.
                                             tjelesnog  računala  izvodi  se  samo  unutar
                                             frekvencijskog  raspona  ove  dimenzije,               Holografski prividi
        Slika  13:  Mi mislimo  da  je  svijet  kojeg vidimo  ili  „televizijske  postaje",  pa  doživljavamo  Sljedeće  pitanje:  ako  je  to  samo  privid,  zašto  sve  izgleda  tako  'stvarno',  čvrsto  i
        izvan  nas,  iako  je  on zapravo konstruiran  u  li  i  percipiramo  svijet  isključivo  kroz  pet  trodimenzionalno?  Da  bismo  odgovorili  na  to  pitanje  moramo  razumjeti  što  je
        mozgu,  ili,  točnije,  u  energetskom  matriksu  kojeg
       predstavlja  mozak.                   osjetila  odvajamo  se  (u  svijesli,  ne doslovno)    hologram.  Većina  ljudi  vidjela  je  holografske  slike  u  trgovinama  gdje  se  plošni  prikaz
                                             od   naše  višedimenzionalne  beskrajne                odjednom  pretvara  u  3D  kada  ga  svjetlo  obasja pod  odgovarajućim  kutom.  Hologrami
        svijesti.  Ostajemo  zarobljeni  unutar jednog  malenog  raspona  percepcije,  često  vjerujući  ustvari  nisu  3D  ili  'čvrsti',  oni  se  takvima  samo  doimlju.  Isti  je  slučaj  s  cjelokupnom
        da  je  to  sve  što  postoji.  Takvo  je  stanje  stvarnosti  ranije  spomenutih  „astronauta  što  stvarnošću.  Holograme koje  možemo  kupiti  načinjeni  su  usmjeravanjem  dva dijela  istog
        se  poistovjećuju  sa  svojim  svemirskim  odijelom"  a  koji  ismijavaju  one  koji  govore  o  laserskog  snopa  na  fotografski  film  (slika  14).  Jedan  dio  („referentni  snop")  usmjerava
        drugim  dimenzijama  i  drugim  stvarnostima.  Druge  razine  za  te  ljude  ne postoje.  Toliko  se  na  film  kroz  polupropusno  zrcalo,  dok  se  drugi  dio  („objektni  snop")  preusmjerava
        su začahureni  u  računalnoj  razini percepcije da ne mogu ni  zamisliti  takvu  mogućnost,  kako  bi  obasjao  holografski  fotografirani  predmet.  Zatim  se  objektni  snop  usmjerava
        a kamoli  osjetiti  ostale  dimenzije.                                                      natrag na  fotografski  film  gdje se  sudara  s  referentnim snopom. Time se  na  filmu  stvara
            Ukratko  rečeno:  'fizički'  svijet  malen  je  frekvencijski  raspon  ili  dimenzija  unutar                              ono  što  nazivamo  „interferencijski  uzorak",
        beskrajne  svijesti  -  'oceana'.  Tjelesno  računalo  podešava  nas  na  ovu  strogo  ograničenu                              što  je  slično  sudaranju  valova  dva  kamenčića
        percepciju,  ovaj  televizijski  kanal,  djelujući  kao  naše  sredstvo  interakcije  s  ovim                                  bačena  u  jezerce  i  posljedičnom  stvaranju
        'svijetom'.  Izmanipulirani  smo  da  povjerujemo  kako  smo  'mi'  to  računalo  i  njegovi                                   mreže  interferencije.  Uzorak  u  vodi  je  poput
        mentalni,  emocionalni  i fizički softverski  programi.  Ova  dimenzija,  poput  svih  drugih,                                 vibracijskog,  ili  valovitog,  prikaza  kamenčića,
       je masa  frekvencijskih  polja  koje  tjelesno  računalo  dekodira  u prividne  3D prizore,  ali  u                             odnosno  točke  i  brzine  njihova  ulaza  u  vodu.
        tom  obliku  postoje  isključivo  u mozgu  ili,  točnije,  u  energetskoj  matrici  (matriksu)  koju                           Isto  je  i s  laserskim  uzorcima  na  filmu.  To
       nazivamo  mozak.                                                                                                                su  vibracijski  ili  valni  prikazi  fotografiranih
           'Fizički'  svijet  postoji  tek  kada  se  promatranjem  pretvori  u  određeni  oblik  -  dekodira                          predmeta  (slika  15),  ali  kada  se  laserska
       se  u  neki  oblik.  Pisac  Carlos  Castaneda  citira  svog  šamanskog  učitelja  Don  Juana  koji                              svjetlost  usmjeri  na  film,  odjednom  dolazi
       kaže:                                                                                                                           do  pojave  trodimenzionalne  slike.  Štoviše,  ti
                                                                                                    Slika  15:  Interferencijski  uzorak  nalikuje  hologrami  mogu  izgledati  isto  onako  čvrsto
                                                                                                    otisku  prsta  i  čini  se  poput  nasumičnih
           Mi  smo  promatrači.  Mi  smo  svijest,  nismo  predmeti,  nemamo  čvrstinu.  Bezgranični  valovitih  liniju,  uli  kada se na  taj  uzorak  kao  što  izgleda  i  naš  svijet,  premda  kroz  njih  u
           smo... Mi, ili, bolje rečeno, naš razum, [to] zaboravlja pa našu sveukupnost zatvaramo   usmjeri  laser  pojavljuje  se  prividno  čvrsta'  stvari  možete proći  rukom.  Njihova čvrstoća je
           u  začaranom  krugu  iz kojeg,  tijekom života,  rijetko  kada  izlazimo.                trodimenzionalna  slika.           privid  (slika  16).
   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55