Page 109 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 109
98 Svijet bez raka
To pismo napisano je 1992. godine. Kad ga je autor kontaktirao u lipnju 1996.
godine g. Robinson je i dalje bio zdrav. Tada mu je bilo 75 godina, a ne 71, a broj
oboljelih od raka kojima je pomogao da se izliječe narastao je na 90.
Upotreba amigdalina u liječenju raka nije nova. Najraniji zabilježeni slučaj
objavljen je 1845. godine u Gazette Medical de Pariš.' 9 Mladi pacijent koji je
bolovao od raka dobio je 46.000 miligrama amigdalina kroz razdoblje od
sedam mjeseci 1842. godine i, prema izvještaju, još uvijek je bio živ u vrijeme
objavljivanja članka tri godine kasnije. Žena kojoj se rak bio proširio po čitavom
tijelu primala je različite količine amigdalina počevši od 1834.(!) godine i još
uvijek je bila živa u vrijeme izvještaja jedanaest godina kasnije.
Od objavljivanja tog prvog izvještaja objavljene su i dokumentirane doslovce
tisuće sličnih povijesti slučajeva. To je važno znati jer, kao što smo ranije pokazali,
glasnogovornici ortodoksne medicine autoritativno tvrde da jednostavno nema
dokaza da laetril djeluje. Istina je da su dokazi posvuda.
Kad ih se suoči s ovim dokazima, neki liječnici, zbog svojih profesionalnih
predrasuda prema prehrambenoj medicini, traže alternativna objašnjenja.
Najdraže im je objašnjenje da je rak sa zakašnjenjem reagirao na ranije tretmane,
kao što su zračenje ili farmaceutski lijekovi. A ako slučajno nije bilo prethodnog
tretmana osim laetrila, onda kažu da pacijent vjerojatno nikada nije ni imao
rak. A kad im se pokaže da je pacijent bio na operaciji ili biopsiji, tvrde da se
radilo o spontanoj remisiji, što znači da je jednostavno nestao sam od sebe, bez
intervencije izvana.
Istina je, naravno, da povremeno ima slučajeva kad se rak prestane širiti
ili nestane bez medicinskog tretmana. 20 Ali takvi su slučajevi rijetki. Kod raka
na određenim dijelovima tijela, kao što je korionepiteliom testisa, na primjer
- toliko su rijetki da se ne mogu statistički analizirati. A kad se dogodi niz takvih
slučajeva, a svi uključuju dokazani rak i svi su reagirali na BI7, nerazumno je
govoriti o spontanoj regresiji.
Prilikom govora na jednom banketu u San Franciscu 19. studenog 1967.
godine, dr. Krebs se osvrnuo na šest takvih slučajeva. Zatim je dodao:
Sada je prednost ako prethodno niste bili na zračenju, jer ako niste prethodno
primili zračenje koje nije dalo rezultate, onda ne možete uživati zamišljene koristi
od zakašnjelog djelovanja ranijeg zračenja. Zato ovaj mladić spada u kategoriju
«spontane regresije«...
,y
Gazette Medical de Pariš, sv. 13, str. 577-582.
70
Bilo bi zanimljivo proučiti takve slučajeve kako bi se vidjelo postoji li veza s mogućom promjenom
prehrambenih navika. Moja je pretpostavka da bi takva studija pokazala promjenu u hrani, bilo u
izboru ili promjeni mjesta, koja je dovela do manjeg opterećenja gušterače i/ili pružila bolji izvor
prirodnog vitamina B17.