Page 105 - Edward Griffin - Svijet bez raka

94 Svijet bez raka

Nakon opsežnih pretraga u bolnici rekli su joj da ima Hodgkinovu bolest (oblik
raka koji u početku zahvaća limfne čvorove). Gđica Vencius je nastavila:

Samo nekoliko dana nakon toga došao mi je u posjet jedan prijatelj i ispričao
da u Meksiku postoji terapija vitaminom zvanim laetril. Nisam poslušala njegov
savjet, bila sam previše uplašena. A osim toga, tada sam imala potpuno povjerenje
u svoje liječnike...
Prva stvar koju su pokušali bilo je zračenje kobaltom. Nedugo nakon što su počeli,
moj liječnik mi je rekao: «Carol, Vi, naravno, znate da ćete nakon ovog tretmana
biti sterilni.». Vraga sam znala. Naravno da sam se jako uzrujala... Prošla sam
kroz menopauzu u dobi od 28 godina.

Druge «nuspojave» bili su neopisivi bolovi, gubitak apetita i privremeni
gubitak kose. Šest mjeseci nakon tretmana njezina plućna i perikardna šupljina
počele su se puniti tekućinom. Pokušali su je drenirati iglama, ali nastavila se
puniti. Imala je slabije srčane napade.
Nakon šest tjedana i tri drenaže perikardne šupljine njezini liječnici i dalje
su raspravljali da li da joj izvade perikard (membranu koja okružuje perikardnu
šupljinu). Dana 28. studenog 1970. godine izvadili su ga.
Tijekom narednih mjeseci - do srpnja - ponovno je osjećala opći umor, patila
od nesanice i gubitk apetita, a zatim se - tijekom idućih nekoliko mjeseci - stanje
još više pogoršavalo, sve dok liječnici nisu odlučili pokušati s lijekovima.
Prva injekcija izazvala mi je blagu mučninu. Dva tjedna kasnije primila sam
još dvije injekcije koje su izazvale snažnu mučninu i dijareju. Osjećala sam
intenzivne bolove u vilici koji su trajali tjedan dana. Bilo je toliko strašno da
nisam mogla jesti. Nakon toga sam tjedan dana imala migrenske glavobolje pa
grčeve u želucu pa onda grčeve u nogama. Simptomi su ukupno trajali četiri
tjedna.
Međutim, nakon toga sam se deset dana osjećala tako dobro, kako se već
godinama nisam osjećala. Taj pozitivan rezultat, kako su mi rekli, bio je znak da
je bolest još uvijek aktivna i da su lijekovi bili od koristi. Zatim je opet krenulo
nizbrdo, vratili su se bolovi, nesanica, umor i sve ostalo. Tada sam odlučila da,
što god se dogodilo, više neću ići na kemoterapiju.
U toj fazi gđica Vencius je zaključila da ionako nema nade pa nije bilo
razloga da ne ode u Meksiko i, na kraju krajeva, ne iskuša liječenje laetrilom.
Dr. Contreras joj je rekao da Hodgkinova bolest sporije reagira na vitaminsku
terapiju od mnogih drugih oblika raka, kao što su rak pluća, gušterače, jetre ili
debelog crijeva, ali da svakako vrijedi pokušati. Međutim, već nakon trećeg dana
uzimanja laetrila rekla je da su joj se bolovi potpuno povukli, a nakon samo
tjedan dana ponovno se osjećala gotovo normalno. Za nekoliko mjeseci povratila
je zdravlje i nastavila uzimati uobičajenu dozu vitamina B17 za održavanje.