Page 131 - Edward Griffin - Svijet bez raka

Nova dimenzija ubojstva 1 2 1

tiče, onih koji ne prime nikakvu operaciju. Vjeruje se da povećava vjerojatnost
širenja raka na druge lokacije.
Kada se radi o unutarnjim tumorima koji zahvaćaju reproduktivne ili vitalne
organe, statistička stopa dugoročnog preživljavanja je, u prosjeku, 10-15%.
Nakon što je rak metastazirao, statistički izgledi za dugoročno preživljavanje
blizu su nule.
RADIOLOGIJA: Vrlo štetna na mnogo načina. Širi rak i slabi pacijentovu
otpornost na druge bolesti. Ozbiljne i bolne nuspojave, uključujući zatajenje srca.
Nema dokaza da tretirani pacijenti u prosjeku žive imalo duže od onih koji nisu
tretirani. Statistička stopa dugoročnog preživljavanja nakon metastaza blizu je
nule.
KEMOTERAPIJA: Također širi rak kroz slabljenje imunoloških obrambenih
mehanizama i opće trovanje. Pacijenta čini osjetljivim na druge bolesti i infekcije,
što često dovodi do smrti od drugih uzroka. Izuzetno teške nuspojave. Nema
dokaza da tretirani pacijenti u prosjeku žive imalo duže od onih koji nisu tretirani.
Statistička stopa dugoročnog preživljavanja nakon metastaza blizu je nule.

VITAMINSKA TERAPIJA: Neotrovna. Nuspojave uključuju povećani apetit,
dobivanje na težini, niži krvni tlak te povećanje razine hemoglobina i broja
eritrocita. Uklanja ili znatno smanjuje bolove bez primjene narkotika. Jača
otpornost tijela na druge bolesti. Prirodna je tvar koja se nalazi u hrani i
kompatibilna je s ljudskim biološkim iskustvom. Uništava stanice raka i hrani
nekancerozne stanice.
Ima li se u vidu da većina pacijenata započne s vitaminskom terapijom tek nakon
što su ih ortodoksnim tretmanima rezali, spaljivali ili trovali i nakon što im
je rečeno da za njih više nema nade, broj pacijenata koji ozdrave i dugoročno
prežive (15%) vrlo je ohrabrujuć. Za one koji se najprije okrenu vitaminskoj
terapiji, stopa dugoročnog preživljavanja veća je od 80% (vidi sljedeće poglavlje
za statistički pregled.)

I na kraju, kada se posvetimo pitanju istraživanja raka, vidimo da se suočava s
istim frustracijama i samoizazvanim neuspjesima kao i liječenje raka. Gotovo svi
trenutačni istraživački projekti zaokupljeni su pitanjem kako liječiti rak, umjesto
da se bave pitanjem što je rak. Zbog toga je osnovni problem istraživanja raka
danas mnogo više pitanje fundamentalne nego primijenjene znanosti.
Trinaesto izdanje Encyclopedia Britannica iz 1926. godine o teorijama o raku
kaže sljedeće:

Sam broj i raznovrsnost hipoteza pokazuju da nijedna nije potvrđena. Većina
njih pokušava objasniti rast, ali ne i porijeklo bolesti.