Page 126 - Edward Griffin - Svijet bez raka

1 1 6 Svijet bez raka

Vidjeli smo kratak pregled bijednih rezultata ortodoksne kirurgije i zračenja.
Međutim, uspjesi takozvanih lijekova protiv raka još su slabiji. Glavni je razlog
taj što je većina tih lijekova koji su trenutačno u upotrebi vrlo otrovna, ne samo
za rak, nego i za tijelo općenito. Mnogo su pogubniji za zdravo tkivo nego za
malignu stanicu.
Sve tvari mogu biti otrovne ako se uzmu u dovoljno velikoj količini. To vrijedi
za aspirin, šećer, laetril pa čak i vodu. Ali za razliku od tih tvari, lijekovi protiv
raka nisu otrovni zbog predoziranja ili nuspojava, nego im je to primarni učinak.
Drugim riječima, njihova otrovna priroda ne tolerira se samo kao nužna cijena
koju treba platiti da se postigne neki željeni učinak, ona jest željeni učinak.
Te kemikalije biraju se zato što imaju svojstvo razlikovanja različitih tipova
stanica i, zbog toga, truju neke tipove stanica više nego druge. Ali nemojte
odmah zaključiti da prepoznaju razliku između kanceroznih i nekanceroznih
stanica, ubijajući samo kancerozne, jer nije tako.
Stanični otrovi koji se danas koriste u ortodoksnoj terapiji protiv raka ne mogu
razlikovati kancerozne od nekanceroznih stanica. Umjesto toga, oni djeluju tako
da prave razliku između stanica koje rastu brzo i stanica koje rastu sporo ili
uopće ne rastu. Ciljaju na stanice koje se aktivno dijele. Posljedica toga je da
ne ubijaju samo stanice raka koje se dijele nego i mnoštvo normalnih stanica u
tijelu koje su također u procesu diobe.
Teoretski, one kancerozne stanice koje se dijele brže od normalnih stanica bit
će uništene prije no što pacijent može umrijeti, ali to je cijelo vrijeme «neizvjesna
trka». U slučaju kanceroznih stanica koje se dijele istom brzinom, ili čak sporije
od normalnih stanica, ne postoji čak ni teoretska šansa za uspjeh.
U svakom slučaju, cilj tih lijekova je trovanje sustava pa su bolovi i mučnine
koji zbog toga nastaju često veća patnja od same bolesti. Otrovi pogađaju
krvne stanice prilikom diobe i uzrokuju trovanje krvi. Gastrointestinalni sustav
zahvaćaju konvulzije, uzrokujući mučninu, dijareju, gubitak apetita, grčeve
i sve veću slabost. Stanice dlaka brzo rastu pa tijekom tretmana otpada kosa.
Zahvaćeni su i reproduktivni organi, što uzrokuje sterilnost. Mozak postaje
umoran. Vid i sluh slabe. Svaka moguća funkcija poremeti se i pacijenti osjećaju
takve bolove da bi mnogi od njih radije umrli od raka nego nastavili tretman.
Ironično je da osoblje koje daje te lijekove pacijentu poduzima velike mjere
opreza kako bi bilo sigurno da se i samo ne izlaže njima. Standardni priručnik za
medicinsko osoblje Handbook of Cancer Chemotherapy daje ovo upozorenje:

Potencijalni rizici povezani s rukovanjem citotoksičnim sredstvima postali su
problem za zdravstvene radnike. U literaturi se navodi da zdravstveni radnici
koji se ne pridržavaju mjera sigurnog rukovanja osjećaju razne simptome kao
što su nadraženost oka, membrane i kože, ali i vrtoglavicu, mučnine i glavobolje.
Pored toga, i dalje se istražuje moguća veza s mutagenezom i teratogenezom