Page 149 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 149

1 4 2                         Svijet  bez  raka

         ključ svjetske moći bilo zlato, danas je to nafta.  A dogodilo se da isti ljudi danas
         kontroliraju i jedno  i drugo.
            Hovvard  Ambruster,  autor  knjige  Treason's  Peace  (Mir  postignut  izdajom),
         ovako je to sažeo:


            O  I.  G.  Farbenu  obično  se  govori  kao  o  ogromnom  njemačkom  kartelu  koji
            kontrolira kemijske industrije širom svijeta i iz kojih profiti teku natrag u sjedište u
            Frankfurtu. Međutim, Farben nije tek industrijski koncern koji vode Nijemci radi
            izvlačenja profita u zemlji i inozemstvu. Umjesto toga, on jest i treba ga shvaćati
            kao zavjereničku organizaciju koja, kroz strane podružnice i pomoću tajnih veza,
            upravlja široko razgranatom i vrlo djelotvornom mašinerijom za špijunažu, čiji je
           krajnji cilj  osvajanje svijeta - i svjetska superdržava pod kontrolom Farbena. 1

           Veliki dio  ranog  znanstvenog znanja koje je  njemačkoj  industriji  omogućilo
         da  preuzme  svjetsko  vodstvo  na  području  organske  kemije  bio  je  rezultat
         pionirskih radova genija - poznatog kemičara Justusa von Liebiga. Zanimljiva je
         podudarnost da je  Liebig,  nedugo po  završetku  sveučilišnog  obrazovanja  1824.
         godine, prvi put privukao pažnju znanstvene zajednice objavivši rad o kemijskim
         svojstvima  gorkog  badema,  tvari  bogate  vitaminom BI7.  Utvrdio  je  prisustvo
         benzaldehida,  sastojka  koji  djeluje  protiv stanica  raka,  ali  nema  naznaka  da je
         ikada nastavio  s istraživanjima u smjeru konkretne primjene u liječenju raka. 2
            I.  G.  Farben  su  1926.  godine  osnovala  dva  genija,  njemački  industrijalac
         Hermann Schmitz i švicarski bankar Eduard Greutert.  Greutert se rado služio
                                                           3
         «kreativnim  knjigovodstvom«  i  stvarao  je  financijske  labirinte  kako  bi  prikrio
         Farbenovo vlasništvo nad kompanijama. Schmitz je bio direktor velike Deutsche
         Reichsbank i Banke za međunarodne obračune sa sjedištem u Švicarskoj. I tako
         su, od početka, čelnici I. G. Farbena bili dio međunarodne bankarske strukture.
           Do početka Drugog svjetskog rata I. G.  Farben je postao najveći industrijski
         koncern  u  Europi,  najveća  kemijska  kompanija  na  svijetu  i  dio  najmoćnijeg
         kartela u povijesti.  Trebalo bi nam sat vremena samo da naglas pročitamo imena
                         4
         kompanija iz cijelog  svijeta  s kojima je  imao  isprepletene kartelske  sporazume.
         Bilo ih je, zapravo, preko 2.000.  Kad se popis suzi samo na one kompanije koje
                                      5


          Howard Ambruster,  Treason's Peace,  (New York: Beechhurst Press,  1947.), str. vii.
         2  Richard Sasuly, I.G.  Farben, (New York: Boni & Gaer, 1947.), str. 21.
          Greutert je  također  bio  Nijemac  po  nacionalnosti.  Njegova  banka  imala je  sjedište  u  Baselu  i  bila je
         poznata kao  Greutert  & Cie.
         4
          To  je  bilo  mišljenje  američkog  Ministarstva  pravosuđa  izraženo  u  U.S. vs.  Allied  Chemical  & Dye
         Corp.  et. ah,  američki Okružni sud u New Jerseyu,  14.  svibnja  1942. g.
         5  General  Eisenhower, kao  vrhovni  zapovjednik  u  američkoj  okupacijskoj  zoni,  izvijestio je  da je I.
         G.  Farben  imao  udio  u  dionicama 613  korporacija,  uključujući  173  u  stranim  zemljama,  nagomilanu
         aktivu od 6 milijarda reichsmaraka,  i «djelovao  s različitim stupnjem moći u preko 2.000 kartela«. Vidi
        New York Times, 21. listopada 1945. g., rubrika  1, str.  1,12.
   144   145   146   147   148   149   150   151   152   153   154