Page 151 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 151

1 4 4                         Svijet  bez  raka

         Bristol Mevers, Drug, Inc., Vegex, Inc., Squibb and Sons Pharmaceutical i brojne
         druge, od kojih su mnoge bile dovoljno velike da budu holding kompanije koje u
         svom vlasništvu imaju brojne  manje kompanije  - kao  i neke ne baš male. 7
           Do 1929. godine I. G. Farben je sklopio niz ograničenih kartelskih sporazuma
         sa  svojim  najvećim  američkim  suparnikom  DuPontom.  DuPont  Companv
        je  i  sama  bila  velika  sila  i  uvijek  je  oklijevala  ulaziti  u  kooperativne  pothvate
         s  Farbenom,  koji  je  obično  inzistirao  na  tome  da  bude  dominantan  partner.
         Zbog  toga  su  mnogi  sporazumi  sklopljeni  neizravno,  preko  Farbenove  filijale,
         Winthrop  Chemicala,  preko  Imperial  Chemicala  (njihov  kartelski  partner  u
         Velikoj Britaniji) i preko Mitsuija, njihovog kartelskog partnera u Japanu. Godine
         1937.  American  I.  G.  imao je  velike  udjele  u  dionicama  DuPonta  i  Eastman
         Kodaka.  Korporacija  Olin,  u  Farbenovom  vlasništvu,  ušla  je  u  proizvodnju
         celofana pod DuPontovom licencom.
           Glavni  razlog  zašto  je  takav  industrijski  div  kao  što  je  DuPont  konačno
         popustio i ušao u kartelske sporazume s I. G.-om bilo je to što je Standard Oil iz
         New Jersevja neposredno  prije  toga bio  učinio  istu  stvar.  Kombinacija tih  dvaju
         golijata suočila je DuPont s mogućnošću ozbiljne domaće konkurencije. DuPont
        je  možda  mogao biti  u  stanju čvrsto  se  suprotstaviti samom  I.  G.-ju,  ali  nije  se
         mogao  nadati  uspjehu  i  protiv  I.  G.-ja  i protiv  velikog  Rockefellerova  carstva.
         Standard Oil je, dakle, bio presudni faktor koji je okupio najmoćniju «interesnu
         zajednicu«  -  I.  G.,  Standard  Oil,  Imperial Chemical,  DuPont i, kao  što  ćemo
        vidjeti, Shell Oil.

           Sporazum između IG-ja, Standarda i Shella sklopljen je  1929. Priča o tome
        kako  je  do  njega  došlo  fascinantna  je  i u  velikoj  mjeri  rasvjetljava  zakulisne
         manevre kompanija koje,  u očima javnosti,  izgledaju kao konkurentske.
           Jedan  od faktora koji su doveli do poraza Njemačke  u  Prvom  svjetskom  ratu
        bilo je  to  što  je  ostala bez  nafte.  Njemački  vođe  odlučili  su  da  u pogledu  nafte
         nikada više neće ovisiti o  drugim  zemljama. Njemačka možda  nije imala ležišta
         nafte  na  svom  teritoriju,  ali je  imala  ogromne  rezerve  ugljena.  Jedan  od  prvih
         ciljeva  njemačkih  kemičara  nakon  rata  bio  je,  dakle,  pronaći  način  pretvorbe
        ugljena  u  naftu.

           Godine  1920.  dr. Bergius otkrio je metode dobivanja velikih količina vodika
         i  njegovog  pretvaranja,  pod  velikim  pritiskom  i  visokim  temperaturama,  u
        prisustvu  specifičnih  katalizatora,  u  tekuće  proizvode  od  ugljena.  Time  su  bili
        osigurani  završni  koraci  u  dobivanju  rafiniranog  benzina.  Trebalo  je  samo
        usavršiti proces hidrogenacije.  I. G.  se iznenada našao u naftaškom poslu.


          Nabrajanje  ovih  tvrtki  ne  implicira  nezakonitost  ili  nedopustivost.  To  je  samo  radi  utvrđivanja
        povijesnih činjenica o kartelskim vezama kroz sporazume ili potpunu kontrolu. Te činjenice mogu se
        provjeriti  konzultiranjem  starijih  izdanja  standardnih  poslovnih  priručnika kao  što  su  Standard  and
        Poor's  Corporation  Records  i  Mood/s Industrial  Manual.  Vidi  također  otkrića  ranijih  istraživača  na
        ovom  polju  kao  što  su  Cartels  in  Action  Stockinga  i  VVatkinsa;  Ambrusterov  Treason's  Peace;  DuBoisov
         The Devil's Chemist. Sva su djela spomenuta i drugdje u ovoj  studiji.
   146   147   148   149   150   151   152   153   154   155   156