Page 180 - Edward Griffin - Svijet bez raka

1 7 4 Svijet bez raka

Same transakcije bile su nevjerojatno složene... Neke od njih vjerojatno nikada
nećemo u potpunosti otkriti. Edvrard Greutert i njegova banka, ali i velik broj
korporacija «iz ladice« osnovanih kroz Greutertove usluge, postali su Schmitzovi
agenti.
Schmitz, kojega možemo opisati samo kao financijskog genija, stvorio je
čudnovatu i predivnu financijsku strukturu u Baselu koja je uključivala dvanaest
korporacija i šezdeset pet računa u Greutert Bank. Svaki račun bio je pod
drugim imenom. Neki su bili za korporacije na papiru, a neki su bili u ime
grupa korporacija ili sindikata - europski naziv je konzorciji. Ti konzorciji bili
su u uzajamnom vlasništvu u beskrajnom krugu, kao i u vlasništvu Greuterta i
Farbenovih direktora. 2

Završni korak u toj planiranoj obmani bila je formalna prodaja njihovih
američkih kompanija korporaciji I. G. Chemie. Tako bi, u slučaju rata, izgledalo
da su te kompanije u vlasništvu Švicarske (neutralne zemlje) i s potpuno
američkim vodstvom. Kažemo da je prodaja bila «formalna» zato jer je sav
novac, koji su kao rezultat «prodaje» primile američke korporacije, bio gotovo
odmah vraćen Farbenu u obliku zajmova. Ali, barem na papiru, I. G. Chemie iz
Basela sada je bio službeni vlasnik osamdeset devet posto dionica Farbenovih
američkih kompanija.
Američkom stranom te transakcije upravljala je Rockefellereva banka
- National City Bank of New York. To ne iznenađuje, budući da je direktor
njihovog odjela za investiranje, Charles Mitchell, također bio u odboru tih I.
G.-ovih holding-kompanija. Ali Rockefeller je bio umiješan još dublje od toga.
Godine 1938. Komisija za vrijednosne papire i burze započela je dugu istragu o
American I. G.-ju. Waltera Teaglea, člana odbora, pozvali su na klupu za svjedoke.
G. Teagle je, ako se sjećate, također bio predsjednik Rockefellerovog Standard
Oila. Tijekom ispitivanja g. Teagle je tvrdio da ne zna tko je imao kontrolni udio
u kompaniji u kojoj je bio direktor. Nije znao koliko je dionica posjedovao I. G.
Chemie ili tko je bio vlasnik I. G. Chemie. Ustvari, imao je drskosti reći da nema
pojma tko je bio vlasnik paketa od 500.000 dionica - vrijednih više od pola
milijuna dolara - koje su bile izdane na njegovo ime!
Naravno, g. Teagle je ili lagao ili je bolovao od klasičnog primjera korisne
amnezije. Kasnije su izneseni dokazi koji su pokazali da je 1932. godine primio
pismo od VVilfrieda Greifa, Farbenovog generalnog direktora, u kojem je jasno i
glasno stajalo: «I. G. Chemie je, kao što znate, u vlasništvu I. G. Farbena.» 3
Tijekom istrage također je na vidjelo izašla činjenica da je 27. svibnja 1930.
godine, dok je bio u Londonu, Teagle primio brzojav od g. Franka Howarda,
potpredsjednika Standard Oila, s ovom porukom:

2 T. R. Fehrenbach, The Swiss Banks, (N.Y.: McGraw-Hill, 1966.), str. 216, 219.
Ambruster, op. cit, str. 114.