Page 175 - Edward Griffin - Svijet bez raka

Ratne igre 1 6 9

Anthonv Sampson, u The Sovereign State of ITT (Suverena država ITT),
rezimira:

Tako, dok su ITT-ovi Focke-VVulf avioni bombardirali savezničke brodove,
a ITT-ove linije prenosile informacije njemačkim podmornicama, ITT-ovi
radiogoniometri spašavali su druge brodove od torpeda...
Godine 1967., gotovo trideset godina nakon tih događaja, ITT je uspio dobiti
dvadeset sedam milijuna dolara odštete od američke vlade za ratne štete na
njihovim tvornicama u Njemačkoj, uključujući pet milijuna dolara za štete na
Focke-Wulf postrojenjima - na temelju tvrdnje da je to bila američka imovina
koju su bombardirali saveznički bombarderi. Bila je to važna nagrada kompaniji
koja je tako promišljeno investirala u njemačke ratne napore i tako pažljivo izvela
da postane njemačka kompanija.
Da su nacisti pobijedili, ITT bi u Njemačkoj izgledao besprijekorno nacistički;
budući da su izgubili, iznova su se pojavili kao besprijekorno američki. 10

Nije u opsegu ove studije analizirati sve moguće motive onih koji su nas poveli
u dva svjetska rata dvadesetog stoljeća. Standardni udžbenici daju objašnjenja kao
što su stara suparništva, sukobi oko prirodnih resursa, militarizam, povrijeđeni
nacionalni ili rasni ponos i tako dalje. Svakako, ti faktori jesu igrali ulogu, ali
relativno malu u usporedbi s financijskim i političkim ciljevima ljudi koji su, iza
kulisa, pokretali ratne sile.
Rat je tim ljudima bio profitabilan i na druge načine. Istina, na ratnoj
proizvodnji kroz monopole uz vladinu podršku mogu se zgrnuti fantastični
profiti. Ali oni koji su bili najodgovorniji također su u ratu vidjeli sredstvo za
ostvarenje brzih i temeljitih političkih promjena. Ljudi koji su stajali iza Hitlera,
Mussolinija, Staljina i, da, čak i Franklina D. Roosevelta bili su svjesni da će
u ratnim vremenima narod biti daleko spremniji prihvatiti neimaštinu, širenje
vlade i koncentraciju moći u rukama političkih vođa, nego što bi ikada i sanjao
u vremenima mira. Ideja velike vlade - i svakako privlačnost svjetske vlade
- nikako nisu mogli naći plodno tlo u Americi, osim kao rezultat nacionalne
i međunarodne krize. Ekonomske depresije bile su korisne, ali ne dovoljno.
Sporadični neredi i prijetnje međunarodne revolucije bili su korisni, ali također
ne dovoljno. Rat je bio daleko najdjelotvorniji pristup. U Europi i Aziji čak
dvostruko više, što se može provjeriti već samom usporedbom zemljovida i
vladajućih režima prije 1939. i nakon 1945. godine. Kao što je Lenjin predvidio,
najbolji način da se izgradi «novi poredak» nisu postupne promjene, nego taj da
se prvo uništi stari poredak i onda gradi na ruševinama. 11

u Sampson, The Sovereign State ofITT, (New York: Stein & Day, 1973.), str. 40,47.
11 Važno je znati da je Lenjin prihvatio rat, ali nije bio sklon otvorenom ratu kao sredstvu uništavanja
starog poretka. On je tvrdio da bi komunisti trebali raditi na razaranju iznutra, a ne vanjskim
osvajanjem.