Page 210 - Edward Griffin - Svijet bez raka

2 0 4 Svijet bez raka

što su Charitv Organization Societv, State Charities Aid, Greater New York Fund
i mnogi drugi.
Tipičan primjer bilo je Njujorško društvo za tuberkulozu i zdravlje. Osnovala
ga je grupa liječnika predanih križarskom pohodu protiv tuberkuloze i ubrzo
je postalo rob financijske dominacije Rockefellerovog novca. Rockefeller je za
voditelja programa postavio relativno nepoznatog socijalnog radnika Harrvja
Hopkinsa. 15 Pod Hopkinsovim je vodstvom Društvo za tuberkulozu naraslo do
međunarodnih razmjera i svake je godine, do 1920. godine, prikupljalo mnogo
milijuna dolara.
Rockefeller je kontrolirao tu operaciju, ali većina novca dolazila je od
javnosti putem dobrovoljnih priloga i kupnjom božičnih markica. U središtu
jednog velikog skandala iz 1932. godine bile su optužbe koje je iznio Povjerenik
za zdravstvo grada New Yorka Lewis I. Harris u pismu New York Timesu od 8.
lipnja, ali i kasnija priznanja službenika fonda «da je sav njihov novac potrošen
na plaće i režijske troškove».
Filantropska formula funkcionirala je toliko dobro da je odlučeno kako ju treba
proširiti. Osnovane su brojne slične agencije kako bi se iskorištavao strah javnosti
i od drugih bolesti. Unutar nekoliko godina niknule su organizacije kao što
Društvo za srce, Društvo za higijenu u društvu, Društvo za dijabetes, Nacionalno
društvo za prevenciju sljepila, Američko društvo za rak i mnoge druge.
Američko društvo za rak (ACS) je, usput rečeno, službeno osnovano u svibnju
1913. godine u Klubu Harvard u New Yorku. U kasnijim godinama orijentaciju
tog Društva određivale su ličnosti koje su sjedile u njegovom upravnom odboru
poput Alfreda P. Sloana (General Motors), Charlesa D. Hillesa (AT&T), Monroea
Rathbonea (Standard Oil) i Fredericha Eckera (Metropolitan Life). Američko
društvo za rak polovični je vlasnik patenta na 5FU (5 fluorouracil, jedan od onih
lijekova koji se smatraju «prihvatljivim» tretmanom za rak). 16 Taj lijek proizvodi
Hoffman-LaRoche Laboratories koji je u krugu djelovanja I. G.-Rockefellera.
Mnogi ACS-ovi donatori šokirali bi se da saznaju kako ta organizacija ima
interese u prodaji lijekova i financijske veze s farmaceutskom industrijom.
ACS poriče da je ikada primio ikakav novac za svoj udio u patentu. Kad je
autor pisao kompaniji Hoffman-LaRoche i natuknuo da je to čudno, budući da
bi takve isplate pomogle u financiranju ACS-ovih «humanitarnih programa«,
g. Samuel L. Welt, pomoćnik potpredsjednika i glavni savjetnik za patente
odgovorio je: «Smatramo da nismo u položaju komentirati kolike je isplate
Američko društvo za rak primalo, i je li primalo, za svoj udio u patentu.* 17

Hopkins je, poput većine Rockefellerovih štićenika, nastavio raditi za vladu. Postao je direktor
Ureda za javne radove, američki ministar trgovine, voditelj Uprave za zajam i najam i osobni savjetnik
FDR-a. Čak je i živio u Bijeloj kući. Kasnije se saznalo daje bio član Komunističke partije.
Vidi Jones, Nutrition Rudiments in Cancer, op. cit, str. 17.
Pismo G. Edwardu Griffinu, 11. siječnja 1977. g.; Griffin, Private Papers, op. cit.