Page 214 - Edward Griffin - Svijet bez raka

Tko plaća svirača 2 0 9

trenutak. Henry S. Pritchett, predsjednik Zaklade Carnegie, kontaktirao je AMA-
u i jednostavno ponudio da preuzme cijeli projekt. Zapisnik sastanka AMA-inog
Vijeća za medicinsko obrazovanje održanog u New Yorku u prosincu 1908. godine
otkriva priču:

U jedan sat održana je neformalna konferencija s predsjednikom Pritchettom
i g. Abrahamom Flexnerom iz Zaklade Carnegie. G. Pritchett već je ranije u
korespondenciji izrazio spremnost Zaklade na suradnju s Vijećem u istrazi o
medicinskim fakultetima. Sada je objasnio da Zaklada namjerava istražiti sve
struke: pravnu, medicinsku i teološku. ... 3
On se složio s ranije iznesenim mišljenjem članova Vijeća da, iako će se Zaklada
velikim dijelom voditi prema istrazi Vijeća, kako bi se izbjegle uobičajene optužbe
za pristranost, u izvještaju se Vijeće neće spominjati više od bilo kojeg drugog
izvora informacija. Stoga će izvještaj biti nepristran i imat će težinu nepristranog
tijela pa će se posvuda objavljivati. Učinit će mnogo za razvoj javnog mišljenja. 4

Evo opet na djelu «filantropske formule»: (1) navesti druge da plate velik dio
računa (AMA je već bila učinila većinu posla; Carnegie je imao samo 10.000 dolara
troška), (2) kao bonus steći popularnost u javnosti (Kako je divno što te ljude zanima
unaprjeđenje medicinskih standarda!) i (3) zadobiti kontrolu nad ključnom sferom
američkog života.
Evo kako je ostvarena ta kontrola.
Flexnerov izvještaj, kako su ga zvali, objavljen je 1910. godine. Kao što se i
predviđalo, zaista su ga «posvuda objavljivali« i zaista je «učinio mnogo za razvoj
javnog mišljenja«. Izvor je točno ukazao na manjkavosti medicinskog obrazovanja
u to vrijeme. Tome nitko nije imao što zamjeriti. Također je predložio širok raspon
temeljitih promjena, od kojih je većina bila sasvim opravdana. Ni tome nitko nije
mogao prigovoriti. Međutim, pažljivi promatrač mogao je primijetiti da su preporuke
uključivale jačanje kolegija iz farmakologije i dodavanje odjela za istraživanje na sve
«kvalificirane» medicinske fakultete.
Na prvi pogled, Flexnerov izvještaj bio je besprijekoran i, nesumnjivo, obavio
je uslugu koja je bila prijeko potrebna. Ono što se dogodilo nakon izvještaja
razotkriva njegovu pravu svrhu u širem planu. Rockefeller i Carnegie odmah su
počeli milijunima dolara zasipati one medicinske fakultete koji su bili podložni
kontroli. Onima koji nisu popustili uskraćena su sredstva i na kraju su ih njihovi
dobro financirani suparnici izgurali iz posla.
Godine 1905. djelovalo je stotinu šest fakulteta. Do 1927. njihov broj smanjio se
na osamdeset. Većina onih koji su se zatvorili bila je ispod standarda, ali izvrsnost

Ovo nije tema sadašnje studije, ali čitatelj ne bi trebao zanemariti činjenicu da se ista strategija koja je
korištena u stjecanju kontrole nad obrazovanjem provodila i na drugim ključnim poljima.
Morris Fishbein, dr. med., A History ofthe AMA, (Philadelphia & London: W.B. Saunders Co., 1947.),
4
str. 987, 989.