Page 216 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 216
Tko plaća svirača 2 1 3
Neko vrijeme bio sam profesor terapeutike i farmakologije i iz iskustva znam
da smo ja i drugi u to vrijeme primoravali studente da uče o beskrajnom nizu
lijekova, od koji su mnogi bili bezvrijedni, mnogi beskorisni, neki vjerojatno čak
i štetni... Uglavnom sve predmete moraju u isto vrijeme i približno na isti način
slušati svi studenti, a količina informacija koja se iznese na svakom kolegiju
tolika je, da malo studenata ima vremena ili energije istraživati bilo koju temu
u duhu neovisnog zanimanja. Ako samo malo usporedimo, vidjet ćemo da na
studiju medicine ima manje intelektualne slobode nego u bilo kojem drugom
obliku stručnog obrazovanja u ovoj zemlji. 13
Da, onaj tko plaća svirača stvarno bira pjesmu. Onima koji financiraju medicinske
fakultete možda neće biti moguće diktirati što će se predavati do svakog najmanjeg
detalja. Ali za postizanje ciljeva kartela to nije ni potrebno. Sigurno je, međutim,
da postoji totalna kontrola nad onime što se ne predaje; ni pod kojim okolnostima
nijedan Rockefellerov sjajni novčić neće otići nekom medicinskom fakultetu,
bolnici, nastavnom osoblju ili istraživaču koji podržava neortodoksno mišljenje da
se najbolji lijek nalazi u prirodi. Zbog svog velikodušnog pokrovitelja, ortodoksna
medicina uvijek će svirati pjesmu patentiranih lijekova. U melodiju će u najboljem
slučaju biti uključen minimum osnova o prehrani i stalno će se iznova ponavljati da
vitamini iz prirodnih izvora ni na koji način nisu bolji od sintetiziranih. Dan kada
ortodoksna medicina bude prihvatila prehranu kao liječenje bolesti bit će dan kada
kartel koji stoji iza nje također uspije monopolizirati industriju vitamina - ni dan
ranije.
U međuvremenu, dok su studenti medicine prisiljeni provoditi godine učeći
farmakologiju lijekova, imaju sreće dobiju li i samo jedan kolegij o osnovama
prehrane. Rezultat toga je da prosječna liječnikova žena o prehrani zna više od
njega.
Vratimo li se na glavnu temu, možemo vidjeti kako se utjecaj kartela nad poljem
ortodoksne medicine proteže daleko šire od medicinskih fakulteta. Nakon što se
liječnik uspije probiti kroz deset ili dvanaest godina učenja onoga što su karteli
odredili kao najbolje za njega, on odlazi u svijet liječničke prakse i odmah ga obgrli
druga ruka kartelske kontrole - Američko liječničko udruženje.
Zato ćemo se u nastavku ove priče posvetiti tom dijelu.
Citirao Morris A. Bealle, The New Drug Story, (Wash. D.C.: Columbia Publishing Co., 1958.), str.
19,20.