Page 256 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 256
Hod po najvišoj žici 2 5 5
i raznesen vjetrobran mog automobila. Sljedeće noći bilo je pogođeno i razbijeno
staklo na stražnjoj strani automobila (tristo milja daleko od prvog pucnja).
Policija je rekla: «Možda Vam netko pokušava nešto poručiti.«.
Ne želimo se previše baviti pitanjem fizičkog nasilja, ali pokojnom Arthuru T.
Harrisu, dr. med., dvojica su muškaraca prijetila ubojstvom bude li nastavio
koristiti laetril. Od tada smo decentralizirali rad tako da, ako jednoga od nas
onemoguće u radu, to će imati tek manji negativan učinak na program. 3
Potreban je nesvakidašnji napor da se čovjek suprotstavi pritiscima i
prijetnjama ove vrste. Mnogi su jaki na riječima kad je u pitanju hrabrost i
principijalnost, ali kada zagusti i protivnici počnu igrati prljavo, malo je onih
koji će ustrajati.
Dr. Krebs je bio jedan od tih ljudi. Čak je i kao student na poslijediplomskoj
praksi na sveučilištu bio odlučan zagovaratelj trofoblastičke teze o raku. Istaknuo
se svojim eksperimentalnim radom na vitaminu BI7. U pismu autoru datiranom
23. rujna 1973. godine dr. Krebs je opisao pritiske koji su se zbog toga vršili na
njemu:
Moji akademski mentori uvjeravali su me da ću pasti u zaborav ne budem li
poslušan i prilagođen član kluba, pod kontrolom. Bit će mi uskraćeno akademsko
priznanje, titule, poslovi, institucije itd. Moj je odgovor bio, pučkim rječnikom,
da se nose sa svim tim, jer smo u ovoj zemlji još uvijek imali dovoljno slobode pa
sam mogao osnovati vlastitu istraživačku zakladu - Memorijalnu zakladu John
Beard - pod mrskom doktrinom slobodnog poduzetništva. 4
Čitatelj će se sjetiti zapanjujuće epizode iz drugog poglavlja o Centru za rak
Sloan-Kettering u Manhattanu. Nakon što je dr. Kanematsu Sugiura utvrdio da
je laetril najperspektivnije sredstvo protiv raka koje je ikada testirao, njegovi
nadređeni pokrenuli su trogodišnju kampanju za diskreditiranje njegovih
rezultata. To nije bilo lako učiniti. Svaki put kad bi obavili novi test - iako su bili
isplanirani tako da budu neuspješni - ili bi se njihova namještaljka razotkrila ili
bi se, unatoč prijevari, potvrdili Sugiurini rezultati. Tek su 1977. godine uspjeli
organizirati test koji je pokazao da su netretirani miševi imali bolju reakciju
od onih koji su bili tretirani laetrilom. Na to je dr. Sugiura reagirao ljutito; kod
kontrolnih miševa, kojima je davana otopina soli, tumori su prestali rasti u
samo 40% slučajeva, a to je nemoguće. Napisao je: «Mi, istraživači kemoterapija,
koristimo otopinu soli zato što ona ne utječe na rast tumora.« Bilo je očigledno da
test u najboljem slučaju nije valjan. Vjerojatnije je daje bio nespretno namješten.
3 Ibid.
4 Pismo E.T. Krebsa mlađeg G. Edwardu Griffinu od 23. rujna 1973. g.; Griffin, Private Papers, op. cit.