Page 278 - Edward Griffin - Svijet bez raka

Pitanje motiva 2 7 7

planirani; samo su rezultat zabludjelog idealizma i birokratske nesposobnosti.
Porast kriminala nije planiran, nego je samo rezultat kratkovidne pravosudne
filozofije i birokratske nesposobnosti. Energetska kriza nije rezultat zavjere nego
sukoba na Srednjem istoku i birokratske nesposobnosti.
Iscrpljivanje nacionalnih resursa u beznadnim ratovima i takozvanim
međunarodnim mirovnim akcijama nije rezultat plana nego tek nedostatak
jasnih vanjskopolitičkih ciljeva i birokratske nesposobnosti. To što je sve više
pravila, propisa, subvencija i ograničenja u vezi sa svim fazama našeg života
- ništa od toga nije planirano, shvaćate; to je samo slučajna posljedica neznanja
na svim razinama društva i, naravno, birokratske nesposobnosti.
Možda bi bilo moguće prihvatiti da jedna ili dvije ili čak desetak tih tragedija
nisu bile planirane, ali kad se svi dijelovi slože poput divovske slagalice,
pojavljuje se uzorak koji prije nije bio vidljiv. Taj je uzorak toliko jasan, toliko
nepromjenjiv i toliko univerzalan da se razmišljanje o njemu kao običnoj
slučajnosti kosi sa zdravim razumom. Uzorak je, ukratko, ovaj: Na baš svakom
od tih problematičnih područja, jedini konkretan i logičan rezultat svih napora
i troškova jest rast vlade. Osim toga, upravo oni ljudi koji iz tog trenda izvlače
najviše koristi, bilo financijske bilo političke, uvijek su u prvim redovima kad
treba uvjeriti druge kako je takav rast vlade nužan. I treće, ti koji dobivaju moć
nisu neznalice ni u pogledu povijesne perspektive ni u pogledu trenutačne
realnosti. Iz njihove točke gledišta, oni posao ne obavljaju nesposobno.

Priznajmo da nema potrebe da politički i industrijski vođe svjesno izazivaju
patnje milijuna ljudi samo zato što žele provoditi svoje planove. Zbog intenzivnog
i pretjeranog bavljenja poslom trpe njihove obitelji, a ugroženo je i njihovo
osobno zdravlje. Na kraju mogu izgubiti suprugu, pa čak i svoj život, što im
nikako nije bio cilj.
Jednako tako, financijeri i političari ne moraju biti članovi svjetske urotničke
klike da bi se protivili liječenju laetrilom ili vitaminima; sigurno je da ne žele
svjesno izazivati genocid sprječavanjem smjera istraživanja za koji znaju da će
dovesti do otkrića koja spašavaju živote. Ono što se dogodilo na ovom polju
rezultat je sila ipolitikakoje su ranije bile pokrenute radi ostvarivanja ekonomskih
i političkih ciljeva. Njihove organizacije i institucije refleksno reagiraju na svaku
prepreku profitu. To je dovelo znanost u težak položaj; znanstvena «kaljuža»
sada je kriva za milijune žrtava svake godine. Činjenica da povremeno netko od
onih s vrha također zaglavi u toj kaljuži - kao, na primjer, Winthrop Rockefeller
koji je umro od raka 1973. godine - zaista je slaba utjeha.
Činjenica da neki od najviših financijskih i političkih čelnika svijeta jesu
umrli od raka samo dokazuje da je protivljenje laetrilu u prošlosti bilo više
rezultat općih nego nekih određenih sukoba interesa. Važno je, stoga, razumjeti
da mnogi od onih koji su se iz financijskih ili političkih razloga protivili razvoju
laetrila, to nisu činili iz želje da prouzroče patnje i smrt. Ono o čemu su jedino i