Page 273 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 273

272                            Svijet  bez  raka

        da bi,  vjerojatno,  došlo  do  revolucije  -  ili barem  do promjene  vodstva  -  kad bi
        glasači  imali pristup povjerljivim  informacijama.  Za njih,  neprijatelji smo  mi.
           Oni koji  smatraju  da vlada treba upravljati civilnim  znanstvenim projektima,
        poput  istraživanja  na  području  kontrole  raka,  trebali  bi  se  dobro  zamisliti  nad
        člankom objavljenim u Los Angeles Timesu 6. prosinca 1972. godine. Nakon opisa
        pokretanja  ogromnog  međunarodnog  programa  za  istraživanje  raka  (IARC)  -
        zajedničkog  pothvata  vlada  Sjedinjenih  Država,  Sovjetskog  Saveza,  Francuske,
        Britanije, Zapadne Njemačke, Italije, Nizozemske, Belgije, Australije i Japana - u
        članku  stoji  da je  FDA  odabrala  svoje  sjedište,  kupivši  u  Francuskoj,  u  Lyonu,
        novu  zgradu vrijednu  šest  milijuna dolara.  Zatim  se  objašnjava:


           Danas,  sedam  godina  nakon  osnivanja,  i  dva  tjedna  nakon  useljavanja  u  novu
           zgradu sjedišta od četrnaest katova u Lyonu, Agencija smatra daje riješila pitanje
           vlastitog  identiteta. 8


           Nakon  sedam  godina  istraživanja,  nakon  nebrojenih  potrošenih  milijuna
        dolara  od poreza  iz jedanaest  zemalja i nakon  useljavanja u  šest  milijuna dolara
        vrijednu  zgradu  od  četrnaest  katova,  jedino  što  vladin  projekt  može  pokazati
        jest  uzbudljivo  otkriće  da je  Agencija  «riješila  pitanje vlastitog  identiteta«.
           Takvi su plodovi vladinih voćaka u voćnjaku  civilne  znanosti.
           Omča vladine kontrole svakodnevno se steže oko naših vratova. Govore nam
        koju  hranu  smijemo  ili  ne  smijemo  jesti,  koje  vitamine  smijemo  kupovati  i  u
        kojim  dozama  ili  kombinacijama,  koje  medicinske  tretmane  smijemo  tražiti,
        koga  smijemo  unajmiti,  koliko  moramo  platiti,  koliko  smijemo  naplaćivati,
        kome moramo prodavati,  gdje naša djeca moraju ići u školu,  što moraju učiti, a
        uskoro će nam govoriti kojem liječniku moramo odlaziti i koje lijekove moramo
        uzimati.  Svaka  od  tih  uvreda  našoj  individualnosti  dosad  je  bila  nadahnuta
        nizom nacionalnih ili međunarodnih  «kriza».  Konačni rezultat je da sada vlada
        kriza koja je teža od svih ostalih  zajedno.  To je kriza osobne slobode.
           Narod Sjedinjenih Država, kao i narodi svih drugih zemalja svijeta, na putu su
        prema  ropstvu.  Oni slijede svog čarobnog frulaša velike vlade koji svira zavodljive
        melodije  sigurnosti,  bratstva  i  jednakosti.  Na  kraju  tog  puta  nalazi  se  kavez
        svjetskog  totalitarnog  režima  i  zasad  je  on  lažno  dekoriran  kao  međunarodni
        demokratski  forum,  gdje  se  ljudi  dobre volje  okupljaju  u  cilju postizanja mira.
           UN  je  posebna  kreacija  istih  međunarodnih  grupacija  koje  se  sastoje  od
        svjetske  skrivene  kartelske  strukture.  Uloga  koju  u  Sjedinjenim  Državama
        igraju  Grupa  Rockefeller  i  Vijeće  za  vanjske  odnose  opisana je  u  prethodnom
        poglavlju.  Međutim,  treba  razumjeti  da je  tijekom  više  od  pet  desetljeća jedini
        stalni vanjskopolitički  cilj,  koji je  Ministarstvo  vanjskih  poslova  (čije  se  osoblje



         «Cancer Control  Inquiry Reaches Around World», L.A.  Times,  6. prosinca  1972.  g., str.  A-2.
   268   269   270   271   272   273   274   275   276   277   278