Page 76 - Edward Griffin - Svijet bez raka

64 Svijet bez raka

Molekula B17 sadrži dvije jedinice glukoze (šećera), jednu benzaldehida
i jednu cijanida, sve čvrsto povezane unutar nje. Kao što je svima poznato,
cijanid može biti vrlo otrovan pa čak i smrtonosan ako se uzme u dovoljnoj
količini. Međutim, ovako vezan u tom prirodnom stanju, kemijski je inertan
i nema apsolutno nikakvog učinka na živa tkiva. Analogno tome, za plinoviti
klor također se zna da je smrtonosan. Ali kad je klor kemijski vezan s natrijem u
natrijev klorid, tada je to relativno bezopasna tvar poznata kao - kuhinjska sol.
Postoji samo jedna tvar koja može otključati molekulu BI 7 i osloboditi cijanid.
Ta je tvar enzim zvan beta glukozidaza, koji ćemo zvati «enzim za otključavanje«. 3
Kada B17 dođe u dodir s tim enzimom u prisustvu vode, oslobađa se ne samo
cijanid nego i benzaldehid koji je i sam vrlo otrovan. Ustvari, kada te dvije tvari
djeluju zajedno, otrovnije su barem sto puta od svake pojedinačno; ta je pojava
u biokemiji poznata kao sinergizam. 4

Srećom, enzim za otključavanje ne može se naći u opasnim količinama
nigdje u tijelu osim u stanici raka, gdje je uvijek prisutan u golemim količinama,
ponekad u razinama preko sto puta višim od onih u okolnim normalnim
stanicama. Rezultat je taj da se vitamin B17 otključava u stanici raka i oslobađa
svoje otrove u stanici raka, samo u stanici raka.

Postoji još jedan važan enzim zvan rodanaza, koji ćemo identificirati kao
5
«zaštitni enzim«. A to je zato što ima sposobnost neutralizirati cijanid tako što
ga trenutačno pretvara u nusprodukte koji su zapravo korisni i neophodni za
zdravlje. Taj enzim može se u velikim količinama naći u svim dijelovima tijela
osim u stanici raka koja, stoga, nije zaštićena.
Analizirajmo slučjeve koji bi, na prvi pogled, mogli izgledati kao iznimke
od tog pravila. Rekli smo da se enzim za otključavanje ne može naći u opasnim
količinama nigdje u tijelu osim u stanici raka. To je istina, ali obratimo pažnju
na izraz «u opasnim količinama«. Enzim za otključavanje zapravo se u različitim
koncentracijama nalazi posvuda u ljudskom tijelu. Pogotovo je čest u zdravoj
slezeni, jetri i endokrinim organima. Međutim, u svim je tim slučajevima također
prisutna još veća količina zaštitnog enzima (rodanaze). Zdravo je tkivo, stoga,
zaštićeno, jer obilje tog zaštitnog enzima potpuno neutralizira učinak enzima za
otključavanje.

To je općenit naziv koji se koristi za kategoriju enzima. Specifičan enzim koji, kako se čini, otključava
sintetički B17 poznat kao laetril zove se beta glukuronidaza.
4 Zanimljivo je usput spomenuti da je priroda iskoristila isti sinergizam kao obrambeni mehanizam
kod otrovne stonoge iz Louisiane i Mississippija. Tom je stvorenju priroda dala parove žlijezda koji su
smješteni na jedanaest segmenata njegova tijela. Kad osjeti prijetnju, iz tih žlijezda izbacuje cijanid
i benzaldehid sa smrtonosnim učinkom koji je dobro poznat. Vidi «Secretion of Benzaldehyde and
Hydrogen Cyanide by the Millipede Pachydesmus Crassicutis«, Science, 138;513,1962.
5
Otprilike od 1965. godine naovamo, rodanaza se u znanstvenoj literaturi zove tiosulfat
transumporaza.