Page 74 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 74

62                             Svijet  bez  raka

        terapiju protiv raka,  poznat je kao laetril.  Međutim, jednostavnosti  radi,  u  ovoj
        knjizi prednost ćemo dati jednostavnijem imenu, a to je vitamin B17.
           Profesor John Beard, čovjek koji je prvi predstavio trofoblastičku tezu o  raku,
        slutio  je  da  postoji  i  prehrambeni  faktor pored  enzimskog  faktora,  ali  ga nikad
        nije  uspio  identificirati.  Tek su  1952.  godine  taj  «ekstrinsični»  faktor otkrili  dr.
        Ernst T. Krebs ml. i njegov slavni istoimeni otac.
           Tij ekom velike epidemij e gripe 1918. godine koj a j e odnijela živote više o d deset
        milijuna Amerikanaca,  dr.  Krebs stariji uspio je  spasiti gotovo  100% pacijenata
        koji  su se  našli pod  njegovom  njegom,  a bilo  ih je  na  stotine.  Kao  diplomirani
        ljekarnik  i  ovlašteni  liječnik  zaposlen  u  Nevadi,  bio  je  živo  zainteresiran  za
        činjenicu  da  su  Vvashoe  Indijanci  iz  tog  područja  gotovo  potpuno  otporni  na
        bolesti  dišnog  sustava  bijelog  čovjeka.  Otkrio  je  da  je  njihov  narodni  lijek  za
        takve  bolesti  «Dortzina  voda»,  uvarak  od  korijena  divlje  biljke  slične  peršinu,
        poznate pod botaničkim imenom Leptotaenia dissecta. Eksperimentirao je s tom
        biljkom,  razvio  djelotvornije  metode  ekstrakcije  aktivnih  sastojaka  i  otkrio  da
        posjeduje  zadivljujuća  antiseptička  i  ljekovita  svojstva.  Taj  ekstrakt  koristio je  u
        spašavanju  života  svojih pacijenata tijekom  epidemije  1918.  godine.
           Tako je dr. Krebs stariji 1918. godine bio prvi koji je uveo i koristio antibiotik
        u  znanstvenoj  medicini.  Međutim,  u  to  se vrijeme  čak i  tvrdnja  o  vjerojatnosti
        da  uopće  postoji  antibiotik  ili  «unutarnji  germicid»  koji  može  ubiti  bakterije,
        a  da  ne  našteti  tijelu,  smatrala  apsurdnom.  Journal  of  the  American  Medical
        Association je 5. lipnja  1920. godine glatko odbacio te tvrdnje. Bilo je to trideset
        godina  prije  nego  što  su  Carlson  i  Douglas  sa  Sveučilišta  Vvestern  Reserve  u
        Clevelandu, Ohio, ponovno otkrili leptonin - antibiotik iz korijena leptotenije -
        i objavili svoje otkriće u časopisu Journal of Bacteriology u svibnju 1948. godine.
        U njihovom  sažetku piše:


           Antibiotska aktivnost uljnih frakcija korijena biljke Leptotaenia dissecta utvrđena
           je na 62 soja i vrste bakterija, plijesni i gljivica.  ...sredstvo je bilo baktericidno za
           gram-pozitivne bakterije  ... i gram-negativne bakterije.

           Godine  1953.  znanstvenici  s  Medicinskog  fakulteta  Sveučilišta  u  Utahu
        objavili  su  više  radova  pod  naslovom  «Studije  o  antibiotskom  ekstraktu
        leptotenije.«  1  Potvrdili  su  tvrdnje  dr.  Krebsa  starijeg  o  učinku  leptonina  protiv
        virusa  gripe.  Stvarnost  leptonina  kao  antibiotika  širokog  spektra  postala  je
        toliko  osnovana  da je  Odjel  za  bakteriologiju  Medicinskog fakulteta  Sveučilišta
        Southern California jednom studentu odobrio njegovo  istraživanje, prihvaćajući
        ga kao temu za magistarski rad iz mikrobiologije.  Taj isti student, Daniel Everett
        Johnson, kasnije je doktorirao mikrobiologiju na Kalifornijskom sveučilištu u Los




        1  Antibiotics and Chemotherapy (3 (4) 393), 1953.
   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79