Page 99 - Edward Griffin - Svijet bez raka

88 Svijet bez raka

Komentirajući tu tvrdnju, dr. Dean Burk iz Nacionalnog instituta za rak
rekao je da je to:

... tvrdnja koja nema gotovo nikakvu znanstvenu vrijednost, međutim, ima
veliku vrijednost kao puka propaganda. Činjenica je... da općenito ima malo
«dokazanih» metoda koje su u širokoj primjeni, tako da je riječ «nedokazana»,
kako je koristi ACS, preteška i neopravdana riječ.» 4

Međutim, što se tiče šire javnosti, ako Američko društvo za rak klasificira
vitamin B17 ili laetril kao «nedokazan lijek protiv raka», tada je to sve što ona
treba znati. Zbog toga je službena priopćenja prestižnih organizacija poput ovih
teško ignorirati. Ali, isto vrijedi i za povoljne rezultate onih kliničkih liječnika
koji su koristili laetril na svojim pacijentima. Netko je u krivu!
Na prethodnim stranicama proučili smo znanstveni integritet istraživačkih
projekata na kojima se temelji službeno protivljenje laetrilu i vidjeli da su oni
u svakom pogledu šokantno manjkavi. Otkrili smo, također, da gotovo svi
«stručnjaci» za rak koji govore protiv laetrila ne rade to iz osobnog iskustva, već
jednostavno iz svoje potpune vjere u znanstveni integritet tih diskreditiranih
izvještaja.
Međutim, dokazivanje da su argumenti protiv laetrila lažni ne predstavlja
argument u korist laetrila. Nužno je, stoga, proučiti dokaze da vitamin B17 zaista
u praksi djeluje jednako dobro kao što djeluje u teoriji.
Djelotvornost trofoblastičke teze kao osnove za terapiju protiv raka
demonstirana je i u laboratoriju i u klinikama. Na primjer, 1935. godine, davno
prije otkrića laetrila, dr. Isabella Perry s Odjela za patologiju Medicinskog
fakulteta Sveučilišta u Kaliforniji provela je niz eksperimenata u kojima je
štakore s tumorima podvrgnula produženom udisanju cijanidnih para. Evo što
je napisala:

Znatan postotak životinja tretiranih na taj način pokazao je potpuno povlačenje
tumora. I tumori koji su se povlačili i oni koji su rasli kod tretiranih životinja
imali su nisku sposobnost za presađivanje. 5

Perry je primijetila da ti eksperimenti vjerojatno nisu od velike koristi za ljude
jer, da bi uopće bile djelotvorne, razine cijanidnih para morale bi biti opasno
blizu smrtonosnima - što je problem koji nije prisutan kada se cijanid oslobađa
samo na mjestu raka, kao što je slučaj kod djelovanja vitamina BI7. Unatoč

Pismo dr. Deana Burka dr. Franku Rauscheru, direktoru Nacionalnog instituta za rak od 20. travnja
1973. g., objavljeno u Cancer Control Journal, rujan/listopad 1993. g., str. 5.
5 «1he Effects of Prolonged Cvanide Treatment on The Body and Tumor Growfh in Rats», American
Journal of Cancer, 1935., 25:592.