Page 100 - Edward Griffin - Svijet bez raka

"Nedokazani" lijekovi za rak 89

tome, kod tih štakora došlo je ne samo do potpunog povlačenja tumora nego,
u usporedbi s kontrolnom grupom koja nije dobivala cijanid, i do prosječnog
produženja života od preko tristo posto.
Kad se okrenemo laboratorijskim izvještajima o laetrilu, rezultati još više
ohrabruju, u prvom redu zato što nema opasnosti povezane s udisanjem
cijanidnih para. Dr. Dean Burk, direktor Odjela za citokemiju vladinog
Nacionalnog instituta za rak, izvijestio je da BI7, u nizu testova provedenih na
životinjskim tkivima, nije imao nikakvog štetnog učinka na normalna tkiva,
ali je u dodiru sa stanicama raka oslobađao toliko cijanida i benzaldehida da
nijedna od njih nije mogla preživjeti. Rekao je: «Kada dodamo laetril kulturi
raka pod mikroskopom, pod uvjetom daje enzim glukozidaza također prisutan,
možemo vidjeti kako stanice raka umiru poput muha.». 6
Tijekom sudjelovanja na Sedmom međunarodnom kongresu o kemoterapiji
održanom u Pragu 1971. godine, dr. Burk je izjavio:

Čini se da laetril djeluje protiv mnogih oblika raka, uključujući rak pluća. I
apsolutno je netoksičan...
In vitro testovi s Ehrlichovim ascitičnim karcinomom [poseban tip kulture raka]
otkrili su da, dok je samo cijanid ubijao jedan posto stanica, a samo benzaldehid -
dvadeset posto, kombinacija tih dviju tvari bila je djelotvorna protiv svih stanica.
Amigdalin [laetril] uz dodatak glukozidaze [«enzima za otključavanje«] također
je uspio ubiti 100 posto stanica ascitičnog tumora, zahvaljujući oslobađanju istih
dvaju spojeva. (2)

U drugoj seriji testova dr. Burk je izvijestio da je za produženje života štakora
koji su imali rak laetril bio zaslužan osamdeset posto u odnosu na one iz
kontrolne grupe koja nije bila inokulirana. 7
Čovjek koji je došao do tih otkrića bio je jedan od vodećih specijalista za
rak u svijetu. Primio je nagradu Gerhard Domagk za istraživanje raka, nagradu
Hillebrand Američkog kemijskog društva i proglašen je vitezom zapovjednikom
Medicinskog reda Betlehema (Rim) koji je 1459. godine osnovao papa Pio XI.
Imao je doktorat iz biokemije koji je stekao na Sveučilištu u Kaliforniji. Bio je član
Nacionalnog vijeća za istraživanja Sveučilišta u Londonu, Instituta za biologiju
Kaiser Wilhelm, a također i Harvarda. Bio je viši kemičar na Nacionalnom
institutu za rak, koji je pomogao osnovati, a 1946. godine postao je direktor
odjela za citokemiju. Bio je u jedanaest znanstvenih organizacija, napisao je tri

«Amygdalin Claimed Nontoxic Anti-Cancer Therapeutic Agent», Infectious diseases, 15. listopada
1971. g., str. 1,23.
Svjedočenje na Saslušanjima pred Pododborom za javno zdravlje i okoliš, Odbor za unutarnju i
vanjsku trgovinu, Zastupnički dom, Devedeset drugi kongres, citirano u Cancer News Journal, srpanj-
listopad 1972. g., str. 48.