Page 37 - Gordon Livingston - Prerano stari, prekasno mudri
P. 37
- Prava je
14
ljubav
rajska
jabuka
U biblijskoj priči o padu, gubitku milosti i istjerivanju iz
rajskoga vrta Adam i Eva su zauvijek definirali značajke
ljudi: znatiželja, slabost i želja za drugim bićem koja je jača
čak i od odanosti Bogu. Što je u tom plodu bilo tako neo
doljivo, po čemu je bio vrijedan gubitka savršenog, nagog
i besmrtnog blaženstva, umjesto kojega smo dobili život
ispunjen stidom i mukom? (»U znoju lica svoga jest ćeš
kruh svoj«.)
Prirodan tijek ljudskoga razvoja na neki način pred
stavlja produženu verziju priče o padu. Djetinjstvo je niz
razočaranja kroz koja napredujemo od bezazlenog pov
jerenja do grube stvarnosti. Napuštamo ideje o Djedu Mra
zu, Zubić-vili, savršenstvu roditelja i vlastitoj besmrtnosti.
Odričemo se ugode i sigurnosti dječjih zamisli i zamjenju
jemo ih osjećajem da je život, zahvaljujući Adamu i Evi,
prava borba, prepuna boli i gubitka, s tužnim krajem.
Čudesno je što u tim kratkim trenucima koje provo
dimo na Zemlji uporno pokušavamo pronaći sreću; posto
jeće stanje stvari ne izaziva u nama beznađe. Sreću tra
žimo posvuda, ali joj se najviše približavamo kada »pri-
onemo« uz drugu osobu, kao što stoji u Knjizi Postanka.
(Neobična je riječ »prionuti«, jer istodobno prenosi različi
ta značenja: rascijepiti* i čvrsto se držati nečega.)
U izvorniku stoji »cleave«, riječ koja obuhvaća oba značenja (prim. prev.)