Page 41 - Gordon Livingston - Prerano stari, prekasno mudri
P. 41

80         PRERAN O STARI, PREKASN O  MUDRI                       S a m o  s e  l o š e  s t v a r i  d o g a đ a j u  b r z o  8 1

            obzirom na  to  da  svi živimo  zdravo,  bolnice uskoro  biti  sa  svim  ostalim  u  životu,  definira  nas  sam  čin,  a  ne  tu­
            prepune  staraca  koji  umiru  ni  od  čega.)         mačenje  onoga  što  nas  je potaklo  na  djelovanje.
                                                                                                               i
              Jedna  od  isključivo  ljudskih  osobina  je  i  sposobnost  Napetost između  lakog  i  teškog puta  pokazuje  se u
            razmišljanja  o budućnosti.  Želimo  li  ljupko  i bez  otpora  svakodnevnom  životu.  Vjerujemo  li  u  nenadanu  preo­
            podnijeti strašnu težinu vremena, moramo  se pomiriti  s  brazbu  i  veliki  uspjeh,  manje  je  vjerojatno  da  ćemo  se
            gubicima  koje  nam  neminovno  nameće  život.  Najveći  upustiti  u  težak rad,  koji ne donosi neposredno zadovo­
            medu  tim  gubicima  je  gubitak  vlastite  mladosti.  Ako  ljenje,  kako  bismo  postali  onakvima  kakvi  želimo  biti.
            imamo  osjećaj  da,  stareći,  postupno  gubimo  vrijednost,  Zato  nazdravljam  ulozi  koju  vrijeme,  strpljenje  i  raz­
            tada  nam  ponestaje  hrabrosti  i  očajnički  pokušavamo  mišljanje  imaju  u  našem  životu.  Vjerujemo  li  da  je  bolje
            izgledati  mladi,  ponašati  se  mladenački,  zanemarujući  graditi nego  razarati,  da je bolje  živjeti  i pustiti druge da
                                                                  žive,  da  je  bolje  postojati  nego  biti  slavan,  tada  možda
            prednosti  znanja  i  objektivnosti  koji  su  posljedica  prikup­
            ljenog  iskustva.                                     imamo priliku da  s vremenom pronađemo  zadovoljava­
                                                                  jući  način života,  taj  treptaj  svijesti između  dvije duboke
              Sposobni  smo  samo  za  kratkotrajnu  pozornost.  Do­  tišine.
            gađaji  se  odvijaju  velikom brzinom.  Zbog  toga nam je  og­
            raničeno i pamćenje pa se usredotočujemo na površnu  sli­
            ku. Pozornost obraćamo ograničenom broju pretežno mla­
            dih,  zgodnih i bogatih osoba  koje  ispunjavaju stranice jed­
            nog od časopisa s vrlo prikladnim imenom: People. Ako su
            oni ljudi, tko smo, onda, mi ostali? Što znači biti nepoznat
            u  svijetu  zaokupljenom  slavom,  koliko  god  bila  zaslužena
            ili nezaslužena? Sve dok i sebe i druge mjerimo imovinom
            i  izgledom,  život  će nam neminovno  predstavljati  obesh-
            rabrujuće  iskustvo,  karakterizirano  pohlepom,  zavišću  i
            željom da budemo netko drugi.
               Gradnja  je  uvijek  polaganija  i  složenija  od  razaranja.
            Nekada  sam  bio  vojnik.  Napustio  sam  vojno  zvanje,  ali
            ne  zato  što  nisam  uživao  u  razaranju.  Zapravo,  uplašio
            sam  se  da  sam  previše  počeo  uživati  u  tome.  Spoznao
            sam  da  je  ubijanje  previše  jednostavan  pothvat  u  uspo­
            redbi  s  očuvanjem  života  i  to je  na  mene  ostavilo dubok
            dojam.  Zajedničku će nam budućnost odrediti borba  iz­
            među ubojica i mirotvoraca.  Lako je pronaći opravdanje,
            vrlo često religijsko,  za  ubijanje.  No,  kao  što je  to  slučaj  i
   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46