Page 62 - Gordon Livingston - Prerano stari, prekasno mudri
P. 62
Roditelji samo
djelomično
mogu utjecati
na ponašanje
djece, ali ga
mogu pokvariti
Na koledžu kojega je pohađala moja kći bio je običaj da se
u studentskim novinama, uz kratke komentare roditelja,
objavi članak popraćen dječjim slikama diplomanata. Po
ruka svih napisa ukratko je govorila: »Jako smo ponosni
na tebe«. Prirodno je u takvom trenutku osjećati ponos, ali
imao sam osjećaj da u ponosu postoji i tračak roditeljskog
samozadovoljstva zbog očito dobro obavljena posla. Us
pjeh svoje djece djelomično pripisujemo i sebi.
To me je pogodilo, jer u svome poslu vidim i drugu
stranu medalje: dolaze mi roditelji čija djeca nisu uspjela,
koja se drogiraju, imaju nevolja sa zakonom ili su na neki
drugi način nesretna. Roditelji su im opsjednuti kriv
njom (»U čemu smo pogriješili?«). Patnje njihove djece
bacaju nepovoljno svjetlo na njihov odgoj. Rijetko kada
možete vidjeti naljepnicu na kojoj piše MOJE JE DIJETE
NA REHABILITACIJI.
Narcisistički je mit pomisao da smo isključivo ili prven
stveno odgovorni za uspjeh i neuspjeh svoje djece. Dakako,
roditelji koji zlostavljaju djecu - fizički, psihološki ili seksu
alno - mogu im nanijeti ozbiljnu i trajnu štetu. Međutim,
nije točno da su roditelji koji ispunjavaju svoju obvezu,