Page 64 - Gordon Livingston - Prerano stari, prekasno mudri

12 6 P R E R A N O S T A R I , P R E K A S N O M U D R I Roditelji samo djelomičn o mogu utjecat i na ponašanje djece... 1 2 Z
neukrotivoj djeci. Postavlja se pitanje: kako usaditi pošto­ te netko otme«. Mislite li da djeca ne osjećaju naš strah?
vanje prema pravima drugih ljudi, ne pokušavajući bes­ Istodobno, svake godine u automobilskim nesrećama po­
misleno nametati autoritet utemeljen na strahu, koji u ko- gine 3400 djece, a 5000 od slučajnog aktiviranja vatrenog
načnici izaziva negodovanje i pasivno-agresivni otpor. oružja.
Kao i u mnogim drugim stvarima, opasnost se krije u Bolno je upoznati se s pesimističnom mladom oso­
krajnostima. Spektar odgojnih mjera koji obuhvaća autori­ bom. Još je u ranom djetinjstvu zaključila da postoje vrlo
tativne i blage oblike discipline zapravo više nalikuje zača­ slabe šanse za sreću. Gdje li je to samo naučila? Najčešće
ranom krugu; djeca odgojena u domovima u kojima su ro­ ne iz novina.
ditelji provodili strogi nadzor kasnije nisu sposobna sama Ako ljudi požele obraniti svoje cinično stajalište, doka­
sebi postavljati granice, jer su iskusila samo stroga vanjska ze nalaze posvuda. Promotrimo li svoj život i svijet oko
pravila. Suprotno tome, u obiteljima u kojima ima vrlo malo nas, nije teško poduprijeti uvjerenje da je sve naopako.
ograničenja djeca ne mogu naučiti ono što im je prijeko Loše su vijesti same po sebi zanimljivije od dobrih i zato
potrebno da bi živjela u slozi s drugim ljudima. smo svakoga dana zatrpani pričama o tragedijama, kaosu
Najvažniji je roditeljski zadatak, osim što se svakoga i strahotama izopačenosti za koje su ljudi sposobni. Pone­
dana brinu o fizičkoj i emocionalnoj dobrobiti djece, pre­ kad se čudim što siri nismo ozbiljno depresivni (a ne samo
nijeti im poruku da je svijet nesavršeno mjesto u kojemu petnaest do dvadeset posto stanovništva).
ipak možemo biti sretni. To se ostvaruje samo primjerom. Kako bi itko mogao biti sretan u takvome svijetu? Neki
U usporedbi s našim ponašanjem, riječi gube snagu. ljudi pokušavaju nijekati činjenice, ali se tajna krije u selek­
»Što mogu napraviti da bi mi djeca bila uspješna?«, tivnoj pozornosti. Odlučimo li pozornost i energiju usre­
pitaju me roditelji koji su čvrsto uvjereni da imaju naj­ dotočiti na one stvari i ljude koji nam donose užitak i za­
važniju ulogu u oblikovanju dječje budućnosti. Iznena­ dovoljstvo, mogli bismo biti jako sretni i u svijetu prepu­
de se kad čuju moj odgovor: »Ne baš mnogo, ali biste nom nesreće. Činjenica što makar i nakratko možemo uži­
možda mogli prekinuti svađe. Ne pokušavajte kontroli­ vati u životu, iako smo okruženi dokazima njegove krat­
rati svaku odluku svoga djeteta. To bi vam svima moglo koće i potencijalnih katastrofa, prava je čarolija.
pomoći da trenutačno budete sretniji«. Ako uspijevamo u tome, ako smo sretni jedni s dru­
Histerija koja prati priče o otmicama djece pokazuje gima, tada svojoj djeci pružamo najbolji primjer. Daka­
na koji način roditelji djeci usađuju svoje najgore straho­ ko, koristan je i smisao za šalu.
ve. Iako nepoznati ljudi u ovoj zemlji godišnje otimaju
manje od 200 djece, publicitet koji se pridaje tim vijesti­
ma navodi roditelje da se u gomilama pojavljuju na sas­
tancima gdje se govori o »dječjoj sigurnosti«. U takvim
se prigodama djeci najčešće uzimaju otisci prstiju i foto­
grafira ih se. Ako djeca upitaju zašto se to radi, roditelji
moraju biti iskreni: »Da bismo te mogli identificirati ako