Page 158 - Ilijada
P. 158
Homer: Ilijada
Med njima besjedu počne junacima kralj Agamemnon:
"Tidejev o ti sine, o premili mojemu srcu,
235 Druga po volji sam izaberi, od sviju, što tebi
Ponajbolji se čine, kad hoće s tobom toliki.
Nemoj se u srcu bojat, pa boljeg da preskočiš koga
I da izabereš goreg od bojanja samoga svoga
Gledajuć na rod, ni većeg od sebe ne boj se kralja."
9
240 Reče za brata svog se bojeći Menelaja plavog.
Njima progovori opet Diomed grlati bojnik:
"Ako velite, drugara da sam izaberem sebi,
Gdje bih zaboravit ja Odiseja mogo božanskog,
Kojem je spremna vazda i duša i junačko srce
245 U svakom trudu? a njega Atena Palada ljubi.
Bude l' me pratio on, iz ognja gorućeg oba
Mi bismo mogli se vratit, jer znade promislit bolje."
Njemu prihvati riječ Odisej divni stradalac:
"Nemoj me, Tidejev sine, ni hvaliti niti me korit,
250 Jer sve, što govoriš ovdje, Argejci znadu i sami.
Nego hajdemo, jer noć je na izmaku, blizu je zora,
Veće su nagle zvijezde, većina je minula noći,
Njezina dijela dva, još treći nam ostaje dio."
D. Diomed i Odisej kreću u trojanski oko. 254-337.
Tako rekavši strašno navuku oružje na se,
255 A Diomedu da Trasimed, ustrajni ratnik,
Štit i dvosjekli mač, - Diomedov kod lađa osta -
Na glavu metne mu, šljem od bikove načinjen kože,
Na kom branika nema ni kite, i koji se zove
Bojna kapa, a glavu mladićima snažnima brani.
260 Tada Merion luk Ođiseju divnome dade,
Dade mu i mač i tulac, a na glavu kacigu kožnu,
M nogo je remenja nju iznutra vezalo čvrsto.
A izvana ovuda onuda mnogo je bilo
Bijelih zubi vepra bjelozubog, - dobro valjano
265 Držahu zubi se na njoj, a pust joj bješe po sr'jedi.
U Eleonu građu Autolik je uzeo šljem taj
U kuću tvrdu provaliv Amintora, Ormenu sina;
Potom u Skandiju dâ ga Amfidamasu Kitercu ,
10
A taj ga Molu dâ, da mu za dar gostinski bude,
270 Mol ga svojemu sinu Merionu nositi dade,
A sad Odiseju šljem taj na glavi pritisnut bješe.
Strašno kad oružje oba junaka na se navuku,
9 240. Agamemnon se za brata Menelaja boji i u 7. pjev., st. 109-119.
10 268. "Kitercu". tj. čovjeku s ostrva Kitere.
158