Page 164 - Ilijada

Homer: Ilijada

490 Pos'ječe, toga bi on ostragu za nogu hvativ
Bacio dalje misleć u duši, kako će lako
Proći ljepogrivi konji ne bojeć se u srcu ništa,
Stupajuć preko mrtvaca još neučni vidjet mrtvace.
A kad Tidejev sin se na kralja namjeri veće,
495 Trinestom njemu slatki i medeni oduzme život;
Kralj je dihao teško, nad glavom mu stajaše zli san:
Tu noć Enejev unuk, jer odredi tako Atena.
16
Tad kopitonoge konje otpregnu patnik Odisej
Pa ih remenjeni sveza i iz čete izgna ih oba
500 Udarajući ih lukom, jer nije se sjetio uzet
U ruke blistavi bič iz kraljevih presjajnih kola.
Divnome zvizne on Diomedu i tako se javi;
Ovaj stane u misli: pasjaluk kakav bi sada
Najveći mogo učinit: bi l' odvuko kola za rudu,
505 Gdje je oružje bilo, il' iznio uvis ih dignuv,
Ili bi mnogima drugim još Tračanom uzeo život.

G. Povratak u ahejski oko. 507-579.

Dok je u duši tako promišljao, a to Atena
Bliže pristupivši sad Diomedu divnome reče:
"Junačkog Tideja sine, na povratak misli, i k lađam
510 Kako ćeš prostranim doći, da ne bi došo bježeći
Da drugi koji bog Trojance ne probudi iz sna."
Boginja reče, i njene Diomed posluša r'ječi,
Te on brže skoči na konje ; Odisej ih lukotn
17
Udri, a oni polete ka ahejskim lađama brzim.
515 To je spazio bog srebrnoluki dobro Apolon
Vidjevši gdje k Diomedu Atena boginja ide;
Srdeć se na nju on u trojanske u čete mnoge
Zađe i Resova vrlog sinovca Hipokoonta
Probudi, svjetnika tračkog; iza sna prene se ovaj
520 I vidi mjesto prazno, gdje konji stajahu brzi,
Opazi, gdje se u krvi junaci praćakaju teškoj,
Onda zajeca i svog drugara po imenu zovne,
Trojaca stane strašna pomaganja, stane ih vika,
Navru odasvud i djela strahovita motriti uzmu,
525 Što ih učiniše oni junaci te odoše k lađam.

16 497. Taj je stih po svoj prilici kasnije umetnut, ali bez pravog smisla; vrlo je nevjerojatno da bi trački
kralj vidio u snu baš svoga ubilca (Enejev unuk je Diomed), a nerazumljive su i riječi: jer odredi tako
Atena.
17 513. "skoči na konje", upravo bi trebalo reći: na konja jer na drugom je Odisej, što pjesnik izrijekom
ne kaže ovdje, ali se jasno razabira iz st. 541. Ovdje dakle oba junaka ahejska jašu; u boju ne jašu ni-
kad ni Ahejci ni Trojanci, već se bore samo s kola.

164